U noći s petka na subotu 10. lipnja 2017. sedamdeset i pet hodočasnika iz naše župe krenulo je s župnikom Lukom Blaževićem na hodočašće u Padovu posjetiti prebivališta naših omiljenih svetaca: Sv. Antu Padovanskog i Sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Rano ujutro oko 7 sati stiglo se u svetište svetoga Leopolda Bogdana Mandića. Svi zajedno razgledali smo svetište svetog Leopolda. Svi su imali priliku vidjeti gdje je spavao, ispovijedao te također oltar naše nebeske majke koji je ostao netaknut za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, kao i ispovjedaonica u kojoj je sv. Leopold Bogdan Mandić neumorno satima ispovijedao sve one koji su došli k njemu tražiti pomoć.
Nakon posjeta svetištu svetoga Leopolda Bogdana Mandića svi smo zajedno krenuli u baziliku sv. Justine. Sv. Justina bila je djevica i mučenica u najranijim počecima kršćanstva, u 3.stoljeću te se hrabro suočila sa svim prijetnjama Božjih neprijatelja i sačuvala kršćansku snagu, podnijevši mučeništvo. Tamo smo čuli zašto je uopće sagrađena tako velika crkva te kakvu ulogu ima u njoj grob svetog Luke evanđelista. Sv. Luka je bio liječnik koji je pomagao braći koja trpe u njihovim tjelesnim i duhovnim bolestima, a rječju nam je slikovito opisao radosnu vijest evanđelja.
Zatim smo krenuli u baziliku sv. Antuna Padovanskog gdje je u 11 sati slavljena sveta misa koju je predvodio vlč. Josip Blažević.
Sveti Ante Padovanski rođen je u Portugalu 1195.god., a posljednje godine života proveo je u Padovi. Poznate su njegove korizmene propovijedi kojima je snažio vjernike svojim riječima, te mu je jezik ostao neraspadnut i njegove se relikvije čuvaju u bazilici sv. Antuna. Posjetili smo i obišli baziliku i grob sv. Antuna. Kako se u tim danima sv. Antun nije dobro osjećao te je osjetio da mu se bliži kraj, njegova su ga franjevačka braća odvela, kako bi se odmorio i oporavio, u Camposampiero. Sv. Antun se zaželio vratiti u svoju omiljenu crkvu sv. Marije u Padovi gdje je tako žarko propovijedao. Na tom putu umro je u Arcelli, kraj Padove gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna. Zbilo se to godine 1231., 13.lipnja, a sv. Antun imao je tek 36 godina. U trenutku smrti izgovorio je riječi: Vidim svoga Gospodina!
U popodnevnim satima hodočasnici su imali vremena za sebe i svoje osobne pobožnosti.
Bogu zahvalni za ovaj dan svi su se sretni vratili svojim domovima.
Hvala Katarini Horvatović Pavičić i Petri Nikšić na fotografiranju hodočašća!
