Kraj školske i vjeronaučne godine

U petak 14. lipnja završila je školska i vjeronaučna godina. Nastupaju ljetni praznici, odmori i opuštenost od učeničkih obveza, dužnosti. Školska godina pridonijela je intelektualnom rastu djece i mladih. U istom vremenskom razdoblju vjeronauk je zacijelo proširio vjersko znanje i učvrstio zajedništvo u vjeri. Završetak vjeronaučne godine prilika je da se malo posvijesti taj rast i da se potakne osjećaj zahvalnosti Bogu i svima onima (roditeljima, katehetama, učiteljima, nastavnicima, profesorima) koji su zaslužni za taj rast. Na ljetnom odmoru roditelji će biti bliži djeci i oni preuzimaju veću odgovornost za njihov odgoj, posebno vjerski. Učitelji vjeronauka neće ih moći izravno poticati da djeca i mladi redovno sudjeluju na nedjeljnim i blagdanskim slavljima i redovitoj molitvi. Djeca oslobođena škole i vjeronauka moći će više pomagati u kućnim poslovima, kao i vanjskim radovima bilo koje vrste. To je prilika da se uče raditi sve poslove od životne važnosti i koji odgovaraju njihovoj dobi i staležu. Umijeće je za roditelje znati ih zaposliti da se ne dosađuju. Nema ništa gore za djecu i mlade ako nemaju što raditi. Oni postaju, ne samo lijenčine, nego bezvoljnici, kreteni, koji se neće moći lako oduprijeti nedaćama svakidašnjeg življenja. Lijenčina nikada ne doživljava radosne trenutke svoga rada, a niti druge raduje. Rad rađa red, radost; nerad rađa nered, bezvoljnost, neraspoloženje i gura u beznađe. Djeca će rado s roditeljima, svim članovima obitelji, zahvaljivati Bogu na kraju dana za sve lijepo što su doživjeli u radu i odmoru, u obiteljskoj zajedničkoj molitvi. Ljetni praznici školske djece jesu prilika za rast u ljubavi, veću povezanost s članovima obiteljskog doma, upoznavanje novih prijatelja i prijateljstava, novih adresa, novih doživljaja u prirodi i društvu. I odmor je škola, učenje bez školske učionice, bez razreda. To je škola stvaranja novih spoznaja i poznanstava, škola bliskosti s ostalim članovima obitelji, s Bogom i prirodom. U vrijeme odmora ima se više vremena za obiteljsku molitvu, za čitanje vjerskih i drugih knjiga, posebno Biblije. Oni koji budu u mogućnosti otići na odmor izvan obiteljskog doma, na more, planinu, kod rodbine, prijateljima, znancima potražit će i crkvu u kojoj će s vjernicima toga mjesta slaviti svetu misu. Ljetni odmor je velika prilika za duhovno okrjepljene, duševni mir, tjelesno opuštanje. Ako je duh opterećen grijehom, teško se može ljudsko tijelo odmoriti. Zato nema odmora ako bježimo od vjerskih obveza, redovne molitve, razmišljanja, krunice i nedjeljnog misnog slavlja. Također nema odmora za one učenike koji se nisu umarali tijekom školske godine. Oni se nemaju od čega odmarati kad su bili cijelu školsku godinu na odmoru. Oni će se trebati umarati dok se drugi odmaraju ako žele sjesti skupa sa svojim kolegama u školske klupe učenika koji su prošli, u svoj razred. Toliko željeni kraj školske godine je tu. Neće biti više ranog ustajanja, žurbe, školskog zvona, treme prije usmenog ispitivanja niti pismene provjere znanja iz različitih predmeta, niti domaćih ni školskih zadaća. Treba priznati da sav napor, trud kojeg smo uložili pridonio je nečem velikom u našem životu. Tako smo dobili znanje iz vjere i znanosti i stekli neke sposobnosti koje do sada nismo imali. Porasli smo u zajedništvu s Bogom i bližnjim. Evo nam trenutka da iz sveg srca kažemo: "Tebe Boga hvalimo", te da mu se zahvalimo za sve koji su nam pomogli u tom rastu.