Prvo čitanje i psalam na svetoj misi u 11 sati pročitala je Petra Knežević, a drugo čitanje Lucija Butković. Molitvu vjernika su pročitali naši ministranti.
Mi bismo u životu oprostili jedanput, dvaput, ili bismo željeli postaviti neke granice dokle praštati kao što je to želio Petar - do sedam puta, - a Isus govori da tu nema granica. Uzor takvog bezgraničnog praštanja jest Božje praštanje. Mi se svaki dan nalazimo pred Bogom kao grješnici, a On nam uvijek iznova oprašta. Njegovo milosrđe je uvijek nad nama. Bez Božjeg oproštenja, koje je čovjek osjetio nakon prvog grijeha - ne bi mogao živjeti, jer praštanje je bitno za miran, sretan i dobar život. Isto tako bez međusobnog praštanja čovječanstvo bi se iskorijenilo i nestalo. Praštanje jest most koji vodi čovjeka prema Bogu, čovjeka prema čovjeku, približava jednu rasu drugoj, jednu kulturu i religiju drugoj, stare mladima kao i obratno. Bez tog mosta postajemo izolirani, utamničeni, jadni i bijedni, a u sebi rascijepani i podijeljeni.
Ako želiš da tvoj raj počne već sada, ovdje na zemlji, zavapi Bogu: Daj mi snage da oprostim, i već tada počet će tvoja pobjeda. Trenutak oproštenja će doći kad – tad. I Bog će odnijeti pobjedu u tvome životu, a s njime ćeš pobijediti i ti. Ni jedan neprijatelj nije uspio pobijediti oproštenje. I tu mi na pamet dolazi ona misao našeg blaženika Miroslava Bulešića koji je rekao: „Moja osveta je oprost!“ Stoga praštaj u svome životu, ali dopusti i da ti bude oprošteno. Jer nas to vodi onda do one konačne pobijede u kojoj će sudjelovati oni koji su u ovom životu željeli i znali pobjeđivati zlo ljubavlju i praštanjem.
