Današnja nedjelja donosi poruku o potpunoj kršćanskoj slobodi. O čovjekovoj slobodi ne može se govoriti bez pravilno razvijenih i uspostavljenih suodnosa, svakoga čovjeka, prema Bogu i prema svome bližnjemu. Krist je vrlo zahtijevan u slobodi traženja čovjeka. Božje djelo traži potpunu slobodu riječi i djela, te isključuje svako traženje sigurnosti. Kao nekad, Bog i danas poziva ljude. Odgovor, u slobodi, očekuje se od svakog Kršćanina. A pitanje odgovora nije trenutak, nego cijeli život. Bog zove stalno, svaki dan.
Današnja nedjelja nas poučava kakve učenike Isus treba ili kakvim nas Isus učenicima želi. Isus je na putu u Jeruzalem. Na tom putu događaju se različiti susreti. Isus na tom putu pred sobom šalje glasnike. To je mudra odluka jer će na taj način saznati što ljudi misle o njemu. Luka nam je u svom odlomku prikazao četiri skupine ili kategorije Kristovih sljedbenika od kojih svaka ima svoje interese, čemu se Krist suprostavlja. U prvu kategoriju spadaju oni koji su već krenuli za njim. Misli se na njegove učenike koje on šalje naprijed da izvide situaciju. "Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu za Jeruzalem." Samarijanci su čuli da je na putu za Jeruzalem te su mu stoga odbili gostoprimstvo jer je Jeruzalem njihovo neprijateljsko središte i nisu htjeli primiti nikoga tko ide tamo. Učenici: Jakov i Ivan, zvani sinovi groma su reagirali prema svojoj naravi. Budući da nisu bili prihvaćeni od ljudi, reagirali su ljutito i željeli su se osvetiti. Željeli su silomi ognjem uništiti one koji ih nisu primili. I to baš ognjem s neba. Krist im se suprostavio i korio ih. Uputio ih je na poštivanje ljudske slobode i odabira. Traži od njih da se odreknu sile i osvete.
U drugu kategoriju spadaju koji sami sebe pozivaju: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Krist na ove riječi odgovara prispodobom. "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu." U ovom razgovoru se ne kaže koji je čovjek koji razgovara sa Isusom. Ali iz odgovora je jasno da se na Kristovu putu ne može očekivati udobnost, novac i imanje. Hod za Isusom isključuje svaki materijalni probitak.
U treću kategoriju spadaju oni koje sam Krist poziva, no oni pred zahtjevnim pozivom traže ispriku. Jedan kaže: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca". Briga za roditelje, Božja je zapovijed, a pokapanje mrtvih je djelo milosrđa. Ali i pred ovakvom isprikom, koja se poziva na Boga, Krist je dosljedan sebi, uporan i stavlja ispred ono što je za njega primarno: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj Kraljevstvo Božje." Isus želi reći: mrtvi će biti pokopani, ali Kraljevstvo Božje ne može čekati na tebe. Pored tebe ima i drugih koji će tako činiti - navješćivati Kraljevstvo Božje.
Četvrtu kategoriju čine oni koji bi rado krenuli za Isusom. Ovdje inicijativa ne dolazi od Isusa. Nema ni imena ćovjeka koji želi ići za Isusom. Čovjek želi za Isusom ali postavlja uvjete. Dolazi Isusu, ali istovremeno postavlja između sebe i njega nešto treće. Ovaj čovjek se ne može odvojiti od svojih ukućana, želi se s njima oprostiti i reče Isusu: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Isus mu ne kaže da je pozvan, niti mu odgovara na njegov uvjet. Isus Krist uvijek govori o pozivu koji je bezuvjetan.
Poziv je nalik poslu kojega netko započne i ne ostavlja, dok ga ne završi. Zato mu Isus odgovori: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje." Onaj koji ne može raskrstiti sa svojima i svojim starim životom nije prikladan za kraljevstvo Božje. Poziv zahtijeva potpuni pristanak i nepodijeljeno srce. Poziv je suradnja između onoga koji poziva i onoga koji se odaziva. Poziv da se navješta Kraljevstvo - nije u ljudskim rukama. Zov dolazi odozgor, a u ljudskom je srcu odgovor na zov-odziv iznutra, poziv na službu drugima.
