Božje se kraljevstvo ne može širiti među ljudima našega vremena bez međusobne ljubavi koju će kršćani iskazivati jedni drugima, složno nastupati i međusobno se pomagati. Zato Isus šalje svoje apostole u svako mjesto i u svaki grad po svem svijetu da ljudima navješćuju kraljevstvo Božje i da im donose spasenje i mir.
Apostoli Kristovi moraju uvijek biti svjesni da idu kao Božji glasnici pred njim da mu priprave put u ljudska srca i duše. Zvanje je apostola i učenika Kristov dar za koji treba moliti Gospodara žetve jer im je zadaća redovito teška. Ta Isus šalje svoje učenike kao ovce među vukove i to u stanju krajnjeg siromaštva.
Neće imati ni potrebne obuće, a hranit će se onim što im drugi pruže, odnosno onim što se nađe u kući obitelji kojoj dođu. S tim zadovoljni neće prelaziti iz kuće u kuću da traže bolje. Na svojem se misionarskom putu ne smije nigdje previše zaustavljati pa čak ni da pozdravljaju ljude. U svaku će kuću Kristovi poslanici donositi njegov mir. Taj dar mira donosi sa sobom kraljevstvo Božje i spasenje onima koji ga primaju. Zato taj velik dar mira sa sobom nosi i veliku odgovornost. Budući da se radi o tako velikom dobru za čovjeka, svi moraju imati pripravljeno srce za mir, inače neće imati udjela u njemu. Potrebno je, dakle, obratiti se Bogu da bi se primio njegov dar mira i spasenja!
