Druge nedjelje došašća svete mise su slavljene u 9 i 11 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Na svetoj misi u 11 sati župnoj zajednici su predstavljeni ovogodišnji kandidati za sakrament prve pričesti. Župnik preč. Luka Blažević ih je prozivao i svakom na dar poklonio je Moj prvi molitvenik. Također na svetoj misi prvo čitanje i psalam pročitala je Petra Knežević, a drugo čitanje Maja Lasić. Molitvu vjernika pročitali su ministranti.
Došašće ili Advent jedno je od onih vremena koje liturgija naziva „milosnim ili „svetim“ vremenom jer je u njemu Božja ljubav posebno djelotvorna. Cilj je te djelotvornosti da se ojača vjera i produbi želja za Bogom. Vrijeme došašća je vrijeme iznenađenja, srušenih lažnih sigurnosti; to je vrijeme napetosti prepune nestrpljive ljubavi u kojoj se planovi postavljaju na drukčije temelje; snovi se raspršuju i ponovno slažu; koraku se daje drukčiji smjer; vrijeme je to u kojemu nemoguće postaje mogućim. Tko bi htio propustiti to vrijeme?
To i takvo vrijeme je plodan prostor našeg duhovnog rasta kojemu prijete neljudske ubrzanosti i prisile. Pogledom prema Kristovu ponovnom dolasku svi događaji svakodnevnog života zadobivaju posebno značenje i vrijednost, snagom konačnog događaja.
U današnjem Evanđelju glas proročki odjekuje po Ivanu Krstitelju: „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Tako evanđelist Marko predstavlja Ivana Krstitelja koji krsti u pustinji i propovijeda krst obraćenja na oproštenje grijeha. Ivan poziva ljude da priprave put Gospodinu, Isusu Kristu. Ako smo razmaženi i stalno u buci, nismo prikladni ni da čujemo navještaj Božje riječi niti da se posluša poziv na obraćenje. Tko navješta obraćenje mora sam svojim životom svjedočiti ono što navješta, a tko sluša mora nastojati u ozračju šutnje, molitve i mrtvljenja prihvatiti Božji poziv. To je istinska priprava na božićne radosti i milosti.
Vjernik, i ti i ja, se ne smije utopiti u vremenite stvari, nego budno čekati jer dan Gospodnji dolazi iznenada, i dok iščekujemo moramo živjeti u toj istinskoj vjeri, a ne glumi, u istinskoj vjeri, poštovanju, ljubavi prema svakom čovjeku. Poziv na obraćenje je upravljen svima, nema uzmicanja. Svi imamo nešto za ispravit, da postanemo bolji, savršeniji, svetiji. Zađimo u svoju nutrinu i otkrit ćemo koliko toga ima i što treba ispravit; što treba ispravit u svojoj obitelji, koja je često mjesto gdje se isprepliću, mržnja i nemir, mjesto ljubavi, praštanja i mira. Kakvi su naši odnosi s ljudima!? Istina živimo u svijetu pokvarenosti, u kojem vladaju zle požude, laž, a mi moramo nastojati živjeti kreposno, sveto, istinoljubivo. Gospodin će sigurno doći. Bog nam došašćem govori: probudi se; pred tobom je život i u tebi je život. Hodaj, izabiri, ako pogriješiš moli oproštenje; ponovno se pridigni, uči, plači, trpi, rasti, skači i pjevaj, raduj se – živi! Nemoj prespavati život ili biti nepokretan, jer nisi siguran što to Bog od tebe očekuje. Otkrij to – živeći, pokretan onim za što znaš da dolazi od Boga – pokretan ljubavlju. Budimo radosni glasnici nade!
