Na nedjelju Svete Obitelji svete mise su slavljene u župi sv. josipa u 9 i 11 sati. Ujedno je bio i zadnji dan 2017. godine kada smo Bogu mogli zahvaliti za sva dobroćinstva koja smo primili.
Slavimo božićno otajstvo, Božji silazak na zemlju. Slavimo dijete Isusa, vječnu Božju Riječ koja je postala tijelo: „I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!“ To je središnja misao svega kršćanstva i samo kršćanstva: Bog je postao čovjekom, utjelovio se! Time je božansko i ljudsko združeno. To je kršćanska vizija o čovjeku, to je novi pogled na smisao ljudskog života. To je novi kršćanski humanizam. Postoji i humanizam bez Boga koji je u svojim razmišljanjima zatvoren u granice prostora i vremena. Vidi samo dotle dokle oči dopiru, shvaća onoliko koliko ljudski razum shvaća, a dalje ne zna. Kršćanski humanizam seže do Boga, vjeruje u Boga, vjeruje u Božju riječ, nadahnjuje se Bogom, uči od Isusa našeg jedinog Učitelja.
Zato mi kršćani gledamo čovjeka i razmišljamo o čovjeku imajući pred očima Isusovo Utjelovljenje. „I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!“ I svima onima koji su ga primili omogućio je da postanu djeca Božja. Isus je dar s neba, ali je za nas i zadatak! Zadatak da, po njegovu primjeru, i mi svoj život trajno darujemo Bogu i drugom čovjeku i tako ostvarimo Božji plan s nama.
Kako je Bog zamislio čovjeka? – Bog ga je stvorio kao društveno biće: u njemu je želja i težnja da stvara zajedništvo, da se otvara drugome. Biblija kaže: Na početku, u vrijeme stvaranja, Bog stvori čovjeka na svoju sliku i „stvori ga kao muško i žensko“, kako piše u Knjizi Postanka (1,27) i „njih dvoje bit će jedno tijelo“ (2,24). Tako je odmah samim stvaranjem čovjek usmjeren prema drugom: on je osoba, biće koje se može darovati drugom, može izići iz sebe i biti za drugoga, može se do krajnjih granica žrtvovati za drugoga, može usrećiti drugoga. Na to smo pozvani!
Danas je blagdan svete Obitelji. Uzevši ljudsko tijelo, Sin Božji se utjelovio i u konkretan život ljudske obitelji: rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda, izložio se svim kušnjama i neprilikama kojima su podložene i sve ljudske obitelji. Bog nije za svoga Sina stvarao nikakve posebne uvjete života, već ga je prepustio ljubavi i skrbi Marije i Josipa. I Marija i Josip budno su osluškivali što to Bog od njih traži. Nisu bili pošteđeni teškoća i nevolja života: patnje, brige neizvjesnosti bile su njihova svakidašnja pratnja, ali su na svom putu prepoznavali i Boga koji ih je vodio, koji ih je ispunjao snagom. Marija i Josip sve su gradili na svojoj vjeri i poslušnosti volji Božjoj. Zato su i mogli iskusiti da je Bog najbliži čovjeku kad mu je najteže, jasno, ako čovjek računa s Bogom i ako je spreman vršiti njegovu volju.
Današnja svetkovina želi primjer Svete nazaretske obitelji istaknuti kao uzor svim kršćanskim obiteljima: želi naglasiti važnost vjernosti Bogu i njegovoj volji, što predstavlja temelj svakog sretnog obiteljskog života. Želi istaknuti ljubav prema životu i spremnost na žrtvu u službi života: želi podsjetiti na ljepotu skladnoga odnosa roditelja i djece te zajedničku sreću koja iz toga proizlazi.
Kad je u obitelji ljubav, onda je tu i snaga za žrtvovanje, onda je tu i strpljivost u nevoljama; onda će se naći zajednički jezik između roditelja i djece. Tada je svima lijepo, tada se svi osjećaju ugodno: nisu smetnja i opterećenje jedno drugom, već dar i blagoslov!
Zašto je danas sve manje takvih obitelji? Što je danas s obitelji? O krizi obitelji danas se govori posvuda i na svim razinama. Svi se zapravo pitaju: Što se na tom području prolomilo da obitelj više nije ono što je nekada bila.
Naša kršćanska civilizacija ljubavi sve gradi na Božjim zapovijedima. Ljubi Boga i bližnjega! Čovjek je u središtu Božjeg stvaranja, i čovjek je uvijek najvažniji, on je iznad svega! Ničim se čovjek ne smije mjeriti ni uspoređivati. Ništa na ovoj zemlji ne vrijedi kao čovjek. Ali,na žalost, sve više se širi protucivilizacija koja sve više ugrožava suvremenu obitelj. Ta protucivilizacija gradi bez Boga. Bog je odgurnut iz društva. Što je cilj te protucivilizacije? – Ne više čovjek, već je cilj užitak, egoizam, profit! U središtu je profit - sve više imati, sve više uživati. Razmišlja se samo po modelu korisnosti, po modelu interesa. Naglašava se pretjerani individualizam: kao ideal ističe se da svatko bude sam, sam sebi dovoljan, a drugi samo onda ako koristi. A što se tiče braka, tu se propagiraju slobodne veze, privremene veze: Dok se slažemo, dok nam je lijepo, bit ćemo zajedno, a kad više ne bude išlo - svak sebi, tražit ćemo nove veze. Dakle, užitak bez odgovornosti! Jasno nam je da je sve ovo nespojivo s Isusovim evanđeljem.
Stoga je kršćanin pozvan oduprijeti se svim modelima života koji se protive Isusovu učenju. Treba se povratiti Bogu! Ljubav i uzajamno povjerenje u obitelji treba njegovati svakoga dana. Uzor i primjer nam je Sveta nazaretska obitelj. Oni su sve gradili na vjeri u živoga Boga i na poslušnosti volji Božjoj. Tu su crpili snagu i prolazili kroz sve poteškoće života. Bog ih je vodio, on je s njima upravljao. Molimo danas da tako bude i u našim obiteljima!
