Druge nedjelje kroz godinu svete mise slavljene su u 9 i 11 sati u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Zelena boja liturgijskog ruha pokazuje nam da smo ušli u liturgijsko vrijeme kroz godinu kada promišljamo o svojem odnosu s Bogom. Možemo se zapitati je li nam što ostalo od ovog Božića ili smo već zaboravili na malo dijete koje se rodilo.
Na svetoj misi u 11 sati imali smo radost krštenja. Kršten je Emanuel Šimatović. Maleni Emanuel je prvo dijete obitelji Šimatović. Kuma na krštenju bila je Katarina Karić. Obitelji Šimatović čestitamo na sakramentu krštenja.
Na kraju svete mise župnik je pozvao sve vjernike da si mogu uzeti kašetu jabuka koje su došle kao donacija EU našim poljoprivrednicima.
Liturgijska čitanja danas u prvi plan stavljaju poziv.
Evo, dječak Samuel spava u hramu. Iako je on zdrav dječak, dječak zdravog sna, ipak je on poseban. Naime, on sebe doživljavao kao poslužitelja starog svećenika Elija i kao slugu Jahvina. I tako, usred noći, Samuel čuje glas koji ga zove: „Samuele, Samuele!“ I gle, evo neobične reakcije: Samuel se budi, čuje glas i u isti čas trči do Elija za kojega je mislio da ga je zvao usred noći. Stari ga svećenik umiruje da ga on nije zvao i dječak se vraća u postelju. Kad je dječak opet zaspao, Bog ga ponovno zove imenom. I Samuel opet skače iz kreveta i trči k Eliju, spreman da ga posluša i da mu posluži. Stari svećenik Eli ga je opet umirio rekavši mu da ga nije zvao i ponovno ga otpravlja u postelju. Kad je Samuel po treći puta čuo isti glas i opet jednako brzo i jednako spremno dotrčao Eliju, Eli je shvatio o čemu se radi te poučio Samuela kako treba Bogu odgovoriti. Tek je četvrti put dječak primio Božju poruku.
Rekli bismo: „Pa gdje toga još ima!“ Da se netko usred noći diže na samo jedan poziv i trči svome gospodaru. I tako tri puta! No, rekosmo, Samuel je bio poseban i zasigurno je i zbog toga postao velik. Da je bio pospanac ili da je bio lijen, nikada ne bi čuo Božju poruku. Ta je noć za tog dječaka očito bila noć važnog životnog ispita.
I taj je „ispit“ izvrsno položio: kasnije je postao sudac i veliki prorok, on je onaj koji je pomazao dvojicu prvih Izraelskih kraljeva.
Tako je i Isus progovorio prvim učenicima koji su stidljivo krenuli za njim te su ga, da prikriju nelagodu, upitali gdje stanuje (Iv 1, 35-42). On im je odgovorio: „Dođite i vidjet ćete!“ Kako prvim učenicima, kako Samuelu, Gospodin i nama govori da poslušamo njegov glas, pa da dođemo i vidimo kako je to živjeti s njime, s njegovom riječju, živjeti prema njegovom pozivu. Samuel je krenuo za Jahvinim glasom i postao već za života velik. Apostoli su krenuli za Isusom i postali su stupovima Crkve.
Otvorimo i mi danas svoje srce Gospodinu, priklonimo svoje uho njegovim riječima, pođimo za njim. Ne oklijevajmo. Budimo hitri kao Samuel i hrabri kao oni prvi učenici. Bog nas poziva. On nam daje snagu, on nam daje jakost, od daje smisao našem življenju, on će ispuniti naše dane svojim mirom i blagošću.
