Pete nedjelje kroz godinu, 4. veljače 2018. g. sveta misa u 9 sati slavljena je u župi sv. Mateja u Širokoj Kuli, a misa u 11 sati u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Današnje evanđelje nam donosi vijest o Isusovom ozdravljanju Petrove punice kao i ostalih ljudi koji su pohrnuli iz grada da ih ozdravi.
Danas slavimo i Dan života te molimo za svaki začeti život da ugleda svjetlo dana. Ako nema djece, mi gubimo svoj identitet.
Vječita je životna tema putanje: otkuda patnja? Zašto čovjek koji puta silno trpi? Zašto je i sâm Sin Božji morao trpjeti? Na ta pitanja možemo naći odgovor samo ako ih promatramo očima vjere i kršćanske nade. Danas nam Božja riječ progovara o tim teškim temama.
Evanđelja opisuju mnoga Isusova čudesa: liječio je bolesne, mrtve uskrišavao, umnažao kruh i ribe, pretvorio je vodu u vino, zaustavio je oluju na jezeru… Sva su ta čudesa za Isusa tek znak, znak onoga spasenja koje nadilazi ovaj život. Izlječenje uzetoga čovjeka za Isusa je tek bio znak onoga važnijega što se dogodilo – a to je da su tom istom čovjeku bili oprošteni grijesi. Umnažanje kruha za Isusa je tek znak njegova Tijela koje postaje hranom za život svijeta, uskrišenje Lazara tek je znak onoga uskrsnuća za vječnost, gdje više neće biti ni boli ni jauka ni tuge. Sva su Isusova čudesa, naravno, učinjena za dobrobit čovjeka i bila su izraz njegove sućuti prema onima koji su trpjeli, ali su ona tek znak onoga konačnog, trajnog i vječnog spasenja koje je za nas Krist postigao svojom smrću i uskrsnućem.
I sada dolazi ono najvažnije. Ako se u našem životu ne dogode čudesa, ako i mi poput Joba ili Pavla trpimo, znamo, da nije uzalud. Jer, veli na drugom mjestu apostol: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Krist je ozdravio mnoge bolesnike. I nas ozdravlja od naših grijeha. Daje nam milost da svoje nevolje, svoje patnje, svoj križ sjedinimo s njime. U svojim nevoljama nismo sami. Povezani smo s Kristom u patnjama, da bismo bili dionici i njegove proslave. Zato nas u potpunosti tješi apostolova riječ: U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.
Zato u svojim nevoljama ne malakšemo, nego ih s pouzdanjem podnosimo. Tako onda naviještamo evanđelje – radosnu vijest spasenja. Naš život onda nije muka, patnja i strašno kulučenje, nego je naš život hod s Kristom – zajedno s njime trpimo, da bismo s njime i kraljevali. A kada to znamo i vjerujemo, onda patnja nije strašna. U tome smislu onda možemo razumjeti Pavlovo klicanje: Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Isus je ozdravio Petrovu punicu i mnoge bolesnike. Neka i nas izliječi od malodušja i neka nas ispuni radosnom nadom.
