Prvo čitanje na svetoj misi u 11 sati pročitala je Petra Knežević, psalam i drugo čitanje Maja Lasić, a molitvu vjernika naši ministranti.
Treća korizmena nedjelja stavlja pred nas tekst koji nazivamo Dekalog ili Deset zapovijedi Božjih. Velika je to povelja sinajskog saveza, svečana obveza koja definira i izriče lik vjernika. Bog se na Sinaju obraća svome narodu. Jahve, naš Bog, želi svome narodu ponuditi izlazak iz svake vrste ropstva. On narodu daje naputke kako sačuvati vanjsku i unutarnju slobodu, kako ne pasti u ropstvo drugom čovjeku, vlastitim lošim sklonostima, ali i lažnim bogovima i božanstvima.
Deset zapovijedi ili bolje „deset riječi Božjih“ su riječi za život, putokaz u svagdanjem životu. To je najstarija karta ljudskih prava. One nam ne oduzimaju slobodu i ne stvaraju od nas podložnike. Te riječi nas trajno podsjećaju da nam je sloboda darovana od Boga. Dekalog je nerazdruživa cjelina. Svaka riječ upućuje na svaku drugu i na sve skupa: one se međusobno uvjetuju. Prekršiti jednu zapovijed znači povrijediti ostale. Ne može se poštivati druge ljude, a da se ne blagoslivlje njihov Stvoritelj. Ne može se klanjati Bogu, a da se ne ljube svi ljudi, koji su njegova stvorenja. Ne radi se o krutim zapovijedima i zabranama već o poticajnim apelima za međuljudske odnose: ja ću poštivati dostojanstvo dugog čovjeka, svakom čovjeku ću priznati pravo na život i pomoći mu u zaštiti toga prava; poštivat ću vlasništvo drugoga; posebno ću se truditi da siromašni zadobiju svoja prava. Trudit ću se pomoći onima kojima je teško u životu da bi iznova pronašli smisao života i povratili snagu za životnu borbu.
Deset zapovijedi objedinjuje vrhunaravni i društveni život svakog čovjeka. Kao nekad, tako i danas Bog poziva svoje, svoj narod i svoje narode, da ga slijede u njegovim Riječima, u Dekalogu. Deset Božjih zapovijedi tj. Dekalog pomaže svakom od nas da živimo u zajedništvu s Bogom, izvorom sigurnosti i sreće.
Današnjim Evanđeljem evanđelist nas izvještava kako je Isus istjerao trgovce iz jeruzalemskog Hrama koji je izabranom narodu bio središte klanjanja i bogoštovlja. Isus, Božji Sin, prožet revnošću za Dom svoga Oca, načinio je bič od užeta i istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i sveprisutne mjenjače koji su sjedili nudeći novčarske usluge hodočasnicima izbliza i daleka. No opisani izgon trgovaca iz Hrama nije bio tek sporadičan događaj u Gospodinovu životu, nego odraz njegova poslanja, koji ocrtava cjelokupno njegovo djelovanje.
Razmišljajući o izgonu trgovaca iz Hrama, mogli bismo povući višestruke paralele, te također primijeniti na odnose koje mi živimo prema Bogu i jedni prema drugima. Danas bismo Gospodinov postupak mogli promatrati kao čin koji ima religijsku vrijednost i pouku, ali isto tako i kao čin s konkretnim ljudskim značenjem. Zamišljen kao lekcija starješinama židovskog naroda, nama danas sigurno bio bi bliži, jer lako se upuštamo u tumačenje i kritiziranje drugih. Teže pak ide kad ono što se dogodilo trebamo primijeniti na sebe same. Što je Gospodin jednom učinio u jeruzalemskom Hramu, ostavio je nama kršćanima za trajni znamen. Kao prvo da kao Crkva budemo zajednica vjernika, a ne trgovačko društvo. To znači da svima, kako službenicima oltara, tako i vjernicima koji se s njega hrane, bude primarni cilj iskreno štovati svoga Boga, klanjati mu se i živjeti od njegove prisutnosti. A kako bismo to mogli postići, trebamo korizmenom pokorom očistiti hram svoga bića od zaraze konzumizma i sveprisutne trgovine koja se uvukla u svaku poru društva i ljudskog života.
Neka nas obuzme snaga Gospodinova, te se odlučimo živjeti kao dolični hramovi Božji, umjesto da se pretvaramo u trgovačke centre u kojima se klanjamo prometu i zaradi, ne videći kako prodajemo i sebe i druge kad ne želimo ili nemamo snage postaviti granice galopirajućem konzumizmu. Neka naš Gospodin, koji dobro zna što je u čovjeku i koji zna što bi čovjek trebao činiti kako bi se ostvario kao klanjatelj Božji, i nas osnaži na našem korizmenom putu čišćenja od spomenutih nečistoća. Jer samo očišćeni i čisti možemo na ispravan način slaviti Boga živoga, možemo mu se klanjati i štovati ga.
