U Pastoralnom centru župe sv. Josipa u Ličkom Osiku u četvrtak 26. travnja 2018. održana je "Tribina četvrtkom" na kojoj su nastupili dr. Anto Kovačević, bivši saborski zastupnik, član DHK te politički zatvorenik, i bivši djelatnik Službe državne sigurnosti i tajni agent u bivšoj Jugoslaviji Željko Kekić.
Na početku tribine prikazan je kratki film Hrvatske televizije o političkom zatvoreniku dr. Anti Kovačeviću i tajnom agentu koji je bio zadužen za njegovo praćenje i obradu u obavještajno službi.
Kako je tekla njegova životna drama, osičkoj je publici ispričao bivši tajni agent Željko Kekić. On je najprije opisao svoj život, od školovanja u srednjoj policijskoj školi sve do odgovorne špijunske zadaće praćenja važnih "objekata" kao što su dr. Franjo Tuđman, Savka Dabčević, dr. Hrvoje Šošić, dr. Marko Veselica, Dražen Budiša, kardinal Franjo Kuharić itd. Bio je, priznaje, "zaluđen" Titom, partijom, komunizmom, čudio se školovanim ljudima, poput dr. Kovačevića, zašto riskiraju život i "misle srušiti državu". Ipak, nastankom hrvatske države u njemu se probudilo domoljublje, proradila je savjest pa se uključio u Domovinski rat te potom napustio obavještajnu službu i postao poduzetnik. Svoje izlaganje Kekić je završio kratkim iznošenjem iskustva koje je doživio obraćenjem i priznanjem što mu vjera znači danas u sučeljavanju s izazovima potpuno drukčijeg načina života i rizicima napuštanja službe "iz koje se ne smije otići".
U nastupu koji je nakon toga slijedio, dr. Kovačević je ispričao svoj život hrvatskog mladog domoljubnog idealista od mladosti odnosno od gimnazijskog školovanja u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu ter potom studija u Beču, gdje je postigao doktorat filozofije, nakon čega je u listopadu 1981. kidnapiran od jugoslavenske tajne policije (UDB-e) i na montiranom staljinističkom procesu u Doboju bio osuđen ter je odrobijao šest godina u zloglasnom zatvoru u Zenici. Budući da je dr. Kovačević, kojemu je uzor političke borbe za hrvatsku samostalnost bio Marko Veselica, samim svojim idejama bio ondašnjem totalitarnom komunističkom režimu "državni neprijatelj broj jedan", bio je stalno uhođen, pod nadzorom tajnih službi i u emigraciji i poslije zatvorske kazne, sve do 1990. godine. Nakon toga slijedi drama upoznavanja, druženja, pomirenja i na kraju prijateljstvo s tajnim agentom UDB-e Ž. K., s nadimkom "Pauk", koji ga je pratio, kontrolirao njegovu poštu, prisluškivao pozive i "obrađivao". Satima su razgovarali o prošlosti. Kekić je Kovačeviću pričao o špijunskoj metodologiji praćenja, kidnapiranja i montiranja procesa, a u tome cjelodnevnom razgovoru također se rodila ideja da njih dvojica – jedan u ulozi progonitelja, a drugi u ulozi žrtve - svoja udbaška odnosno robijaška iskustva stave na papir i tako "naprave svojevrsnu lustraciju koja počiva na istini, iskrenom priznanju i pokajanju". Plod toga dogovora je njihova zajednička knjiga pod nazivom "Čovjek i njegova sjena".
Na kraju je dr. Kovačević zahvalio svojoj "sjeni - progonitelju" odnosno iskazao golemo poštovanje Željku Kekiću, jer je "jedan od rijetkih bivši udbaša koji je smogao snage i hrabrosti javno progovoriti o zločinima koje je činila UDB-a nad Hrvatima i hrvatskim narodom". Štoviše, istaknuo je Kovačević, on danas "tvrdi da njegovi kolege udbaši i dalje 'drmaju' Hrvatskom i da UDB-a nikada nije bila jača", što je u publici primljeno s golemom nevjericom. Međutim, bitna poruka toga susreta, zaključio je dr. Kovačević, jest ideja pomirenja i potreba "zaustavljanja podjela u hrvatskom nacionalnom biću. Nije važno tko je lijevo, tko je desno. Ideologije se teško mogu miriti, ali ljudi se mogu i trebaju miriti. Čovjek je velik onoliko koliko može oprostiti, a oprost je spas za svakog od nas, kao pojedinca i za Hrvate kao narod", rekao je dr. Kovačević na kraju, dodavši kako je njegov susret s Kekićem također nastojanje da se otmu zaboravu žrtve mnogih koji su trpjeli i stradali za slobodu hrvatskoga naroda te kako se može pobijediti zlo.
