Prvo čitanje (Jr 38, 4-10)
Jeremija je proročki djelovao od rane mladosti. Prvih dvadesetak godina tješio je na sjevernom području svoje domovine potomke onih koje su Asirci odveli u sužanjstvo te najavljivao da će Bog sužnje vratiti u domovinu ako se obrate oni koji su u njoj ostali. Od god. 605., od bitke kod Karkemiša u kojoj su Babilonci porazili Asirce i Egipćane, povukao se u Jeruzalem te najavljivao propast grada i države ako se narod ne obrati. Zgoda iz današnjeg čitanja događa se za vrijeme opsade Jeruzalema pod kraljem Sidkijom god. 588. Kralj je vjerovao da je Jeremija autentični prorok, ali se žali da je prava vlast i tako u rukama dostojanstvenika. Zato je popustio pritisku i dao zatvoriti Jeremiju. Ironija je da stranac, Etiopljanin Ebed Melek, jedan od dvorjana, spašava Jeremiju od sigurne smrti. Poganin vjeruje u prorokovu dobronamjernost, a sunarodnjaci koji su iste vjere ne vjeruju.Od Jeremije koji je za života doživljavao samo neuspjehe valja nam učiti da se i u neuspjesima isplati vršiti ono što Bog od nas traži.
Drugo čitanje (Heb 12, 1-4)
Ovaj odlomak ohrabrenje je vjernicima koji doživljavaju osporavanja i izrugivanja zbog svojih vjerničkih stavova i vladanja. U svim iskušenjima trebamo ostati vjerni Bogu, očiju uvijek uprtih u Krista koji je počelo i svrha naše vjere i života. On nam je dao primjer kako ostati vjerni i ustrajati u svome poslanju.Vjernički život među sugrađanima drugih uvjerenja pisac poslanice uspoređuje sa sportskim natjecanjem. U ovom životnom natjecanju trebamo upirati pogled u “Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što stajaše pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega”. Početnik je prvi trkač, voda u mnoštvu natjecatelja. Dovršitelj je onaj koji dovodi pothvat do ispunjenja. Kad Isusa u današnjem odlomku sveti pisac naziva Početnikom i Dovršiteljem vjere, uči da je Isus prvi vjernik koji je ujedno stigao na cilj životne trke. Mi katolici, oslonjeni na vjersku istinu da je Isus pravi Bog, rijetko pomišljamo da je kao pravi čovjek ujedno i vjernik. U Bibliji nema stroge razlike između vjere i pouzdanja. To je životni osloh na Boga. Oslonjen na Oca, Isus je dovršio životnu trku i ostaje nam trajni predvodnik vjerničkog hoda kroz život.Zato da premoreni ne bi klonuli duhom »uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa.
Evanđelje (Lk 12, 49-53)
Evanđelje ove nedjelje donosi niz izreka u kojima Isus razmišlja o neželjenim posljedicama svog mesijanskog djelovanja. Isus vidi da ljudi oprečno reagiraju na njegove pozive. Članovi iste obitelji su podijeljeni radi njega, međutim, ne odustaje od djelovanja koje mu nalaže Otac nebeski izjavljujući da nije došao donositi lažni mir nego zdravo dijeljenje.Kad kaže da je došao donijeti oganj koji je već planuo, služi se starozavjetnom slikom o vatri kao sredstvu iskušenja i suda: vatra pokazuje kakav je tko; što vrijedi a što brzo izgori. Svrstavajući se za njega ili protiv njega, ljudi na sebe protežu Božje milosrđe ili Božji sud. U Isusovo doba vjera poglavara plemena ili oca obitelji bila je vjera cijelog plemena i obitelji. Međutim, u istoj obitelji neki su se izjasnili za Isusa a neki protiv. One koji su se izjasnili za njega Isus nikako ne ovlašćuje da mrze ili zlostavljaju druge članove svoje obitelji, ali traži vjerničku ustrajnost. On nastavlja vršiti svoje poslanje onako kako ga potiče Duh Očev, makar će to i dalje izazivati razdore u obitelji. Kao što je Isus spreman izazvati zdravi razdor kad se radi o vjernosti Bogu, o istini, pravdi, dobru –tako trebaju biti spremni i njegovi sljedbenici.
