Finale je za moju generaciju nogometna transcendencija.
Događalo se samo velikim nacijama, nogometnim velesilama.
Otkako mi pratimo finala, od 1990. godine, finale nije igrala nijedna mala nacija. A nije ni ’82. ni ’86.
Njemačka, Argentina, Brazil, Italija, Francuska, Španjolska. Samo je 2010. uletjela Nizozemska, ali tko smije reći da Nizozemska nakon Cruyffa i Ayaxa nije nogometna velesila?
Gledali smo finala, prekrasne dresove, najbolje stadione, slavne face na tribinama, driblinge, udarce glavom u prsa, crvene kartone, golove, produžetke, promašene penale, suze, podizanja pehara i divili se doživljavajući transcendentno nogometno iskustvo.
Matthaus, Maradona, Baggio, Romario, Zidane, Ronaldo, Kahn, (Miroslav) Klose, Ronaldinho, Canavaro, Iniesta, Xavi, Kroos, Messi…
Ostajala su sjećanja i u njima osjećaj nedostižnosti za nas male, koji se potvrđivao svakom realnom povijesnom analizom. Nismo se ni zamarali – finale je bilo rezervirano za velike.
Čak i kad je ’98. Šuker na Stade de Franceu u skoku – u letu – uštopao i gurnuo ljevicom loptu u mrežu ispod nemoćnog Bartheza, kad je nas, i sve male na Zemlji, na manje od minutu podigao na vrh svijeta, kao da nam je sam Bog brutalno preko Thurama potvrdio vječnu nogometnu istinu: finale je za velike! Za ostale je igra do polufinala. A onda je još u utorak Francuska pobijedila Belgiju.
A kako smo to drukčije i mogli razumijeti nego upravo kao Božju volju za nogomet?
Sve dok u srijedu na Luzhniki nisu istrčali Dalić, Subašić, Strinić, Vida, Lovren, Vrsaljko, Perišić, Rakitić, Modrić, Brozović, Mandžukić, Kramarić, Badelj i ostala ekipa.
A onda se dogodila revolucija! Otkrivenje!
Krivo smo razumjeli vječnu nogometnu istinu!
Mali ipak mogu igrati finale – to je Božja volja za nogomet!
Postoji i upravo igra ekipa koja objavljuje tu istinu i volju!
Sad svi na svijetu znaju da mali mogu igrati finale i tko im je uzor na tom putu!
Nogometna transcendencija nama, i preko nas, postaje imanencija!
I baš je naša družina odabrana to pokazati svijetu.
Kakva radost!
A sutra?
… Prekrasni dresovi, super stadion, slavne face na tribinama, driblinzi, golovi, podizanje pehara i transcendentno nogometno iskustvo… I?
Mali je Svjetski prvak!?
P. S. zanimljivo je kako Providnost iz spoja poniznosti i vjere jednog izbornika i pohlepe i oholosti jednog menadžera stvori finale, a možda i svjetsku titulu.
Izvor: Vjera i djela - Miroslav Čolić (vjeroučitelj u Osijeku)
