U subotu 3. studenog lovci sa područja naše župe sv. Josipa po prvi puta svetom misom proslavili su svog nebeskog zaštitnika sv. Huberta.
Na proslavi sv. Huberta sudjelovala su četiri lovačka društva: LD "Oluja", LD "Kuna", LD "Lane" i LD "Šljuka".
Na kraju sv. mise koju je predvodio župnik preč. Luka Blažević, blagoslovio je kipove sv. Huberta te poklonio predstavnicima lovačkih društava. U ime LD "Oluja" kip je preuzeo g. Toni Stilinović; u ime LD "Kuna" Lički Osik Nikica Perša; u ime predsjednika Mladena Krpana iz LD "Lane" Mile Hećimović-Vuk i Stjepan Šimatović u ime LD "Šljuka". Tako blagoslovljene kipove će ponijeti u svoje prostorije lovačkih društava i time svjedočiti svoju privrženost sv. Hubertu, Bogu i Crkvi.
Preč. Blažević pozdravio je sve okupljene lovce te im u prigodnoj propovijedi zahvalio na njihovu trudu i brizi u očuvanju prirode i njezine ravnoteže te svima okupljenima približio život sv. Huberta. Bog se na poseban način može prepoznati u prirodi. Dragi lovci, vi ste često u takvom prekrasnom prirodnom okruženju. Vjerujem da na taj način želite pobjeći od zlorabljenja prirode koju prečesto susrećemo u svojoj okolini, ali i udovoljiti naravnoj čežnji za očuvanjem darovane ljepote prirode koju nam nebeski Stvoritelj svima daje za život.
Smisao i svrha lovstva sastoji se upravo u tome da očuva darovanu ljepotu prirode i da mudro njome upravlja na korist cijelog čovječanstva, ali i da se ne ide u lov na naše blagdane kao i nedjeljom naglasio je župnik Blažević.
Proslava svetog Huberta nastavljena je nakon svete mise domjenkom u pastoralnom centru naše župe svetog Josipa.
O sv. Hubertu
Kad se Krist objavio sv. Hubertu u svjetlećem križu koji mu je pokazao jelen, Hubert je u tom znaku prepoznao poziv da svoj život posveti Bogu.
Rođen je u plemićkoj obitelji 655./658. u Toulouseu u Francuskoj. Kao mladić živio je na dvoru franačkog kralja Teodorika III. u Parizu, a kasnije na dvoru Pipina Hertalskog u Metzu. Bio je cijenjen i sposoban. Oženio se plemkinjom Floribanne 682. s kojom je dobio sina Floriberta koji će kasnije postati biskup. Ostao je vrlo mlad udovac, ili bolje reći kod prvog poroda njihova sina. Hubert se ožalošćen smrću drage žene, povlačio sve češće u šumu i tražio utjehu u lovu.
Tako je prema legendi, dok je na Veliki petak lovio u Ardenima, ugledao jelena koji je imao raspelo među rogovima i čuo poziv na obraćenje, te da ode do biskupa Lamberta. Hubert je pronašao biskupa u Maastrichtu. Lambert, koji je kasnije postao svetac, ljubazno je primio Huberta i duhovno ga savjetovao. Odlučio se posvetiti službi Božjoj. Hubert je sva svoja plemićka prava prenio na mlađeg brata Oda i dao mu svoga sina na skrb, a sva svoja materijalna dobra podijelio je siromasima i postao svećenik. Prema Lambertovu savjetu, otišao je na hodočašće u Rim 708. godine.
U međuvremenu, lokalni plemići ubili su biskupa Lamberta. Prema legendi, papa je u snu saznao za Lambertovo ubojstvo. Imenovao je Huberta za novog biskupa, a ovaj se isticao molitvom i dobrim djelima.
U velikoj ceremoniji, dao je prebaciti tijelo sv. Lamberta iz Maastrichta u Liege u Belgiji, koji je tada bio maleno selo. Sagrađena je bazilika, koja će ubrzo postati katedrala. Liege je zbog toga brzo napredovao i naglo se razvijao. Hubert je postao prvi biskup Liegea, a sv. Lambert je proglašen za zaštitnika grada.U svojoj biskupiji proširio je kršćanstvo, a svojim velikim propovijedima i širenjem Isusova Evanđelja, posebno na području Ardena, zbog kojeg je i nazvan Apostol Ardena.
Umro je prirodnom smrću 30. svibnja 727., za vrijeme molitve Oče naš. Pokopan je u crkvi sv. Petra u Liegeu, a 3. studenoga 743. su prenijeli tijelo u benediktinsku opatiju Ardenima. Zato se i njegov spomendan časti toga dana. Mjesto je pak nazvano njegovim imenom Sveti Hubert i poznato je kao hodočasničko mjesto svetog Huberta.
Zaštitnik je lovaca, grada Liegea, lovačkih pasa, šumara, mesara, a zazivaju ga i kao zaštitnika od bjesnoće pasa i uboda zmije.
Po njemu je prozvana jedna pasmina pasa – pas sv. Huberta.
