U četvrtak 22. studenog u 16 sati u dvorani Pastoralnog centra u Ličkom Osiku održana je tribina na temu: Mit o Jasenovcu. Tribinu je predvodio Roman Leljak, redatelj, novinar i scenarist.
Uslijedila je filmska projekcija (dokumentarna povijest od proglašenja NDH-a do poslijeratnog iskapanja grobišta na više lokacija) i nastup autora Leljaka, istraživača povijesti na prostorima bivše Jugoslavije, koji je rekao da film i knjigu (objavljeni u rujnu 2018.) predstavlja peti dan u Slavoniji te je „Mit o Jasenovcu“ teška tema, ali se nada da javno prikazani materijali otvaraju pitanje povjesničarima jer „ima činjenica kojima se dolazi do istine.
„Samome pojedincu teško je naći pravu istinu koja očekuje buduća istraživanja. Ta enigma o Jasenovcu i križ koji se stavlja Hrvatskoj na dušu, nadam se, da će ipak biti riješena dobro u budućnosti… Sjetio sam se, gledajući ovaj film ranije projekcije u veljači u Osijeku kada je prikazan film ‘Maribor: Najveće stratište Hrvata’, kako nigdje nema toliko mrtvih Hrvata koliko ih je u šumi Tezno kraj Maribora gdje je, od 24. do 28. svibnja 1945. godine, partizanska Treća armija Titovog generala Koste Nađa likvidirala više od 30.000 Hrvata. Iz dijela protutenkovskog rova ekshumirani su (1999. god.) posmrtni ostaci 1187 žrtva zbog gradnje autoceste Lendava-Ljubljana, ostali (približno 28000) čekaju bez križa i spomen-obilježja na dostojanstven pokop. Znam da je prošlo 80 godina, ali… Slike toga stradanja potvrđuju mi da je i Jasenovac dio Križnog puta. Radit ću film o djeci s Kozare, o načinu zbrinjavanja, stradanja i sudbini djece u NDH jer se djecom toliko manipulira. Za buduće generacije, bez ideoloških mitova, tu je i film ‘Hrvatsko pitanje’ – o Hrvatima u raljama Jugoslavije, ustaštvu, Hrvatima u Beogradu i Hrvatima komunistima, a na temelju dokumenata jugoslavenske tajne službe nađenih u Beogradu. U pripremi je materijal ‘Poslijeratni logor Jasenovac’ o posljednjem stradanju logoraša Mark Oswalda u Jasenovcu 5. veljače 1948. godine. Tema ima dosta, a razlog objavljivanja je da se riješe povijesna pitanja i što imamo pravo tražiti istinu za buduće generacije.
Tijekom svog obračanja prisutnima nakon projekcije filma otkrio je kako se nada da će mu vlasti dozvoliti raditi na istraživanjima (istražuje arhive, pronalazi žive svjedoke, snima ekshumacije i dr. od 1989. kada je objavio knjigu ‘Teharske žive rane’ o rezultatima otkrivenog stratišta Huda Jama u Sloveniji), iako njegov istraživački rad slovenska i hrvatska država nisu materijalno vrednovale, već projekte financira prodajom tiskanih knjiga i filmova.
