U nedjelju 9. prosinca 2018. godine svete mise su slavljene u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Posebno je bilo svečano na svetoj misi u 11 sati za vrijeme koje su župnoj zajednici predstavljeni ovogodišnji kandidati za prvu pričest trećeg razreda. Za vrijeme svog dolaska ispred oltara župnik preč. Luka Blažević simbolično je svakom prvopričesniku poklonio Moj prvi molitvenik kako bi se što bolje mogli pripremiti za ovaj veliki sakrament.
Božja riječ koju danas slušamo na vrlo neobičan način poziva nas na promjenu života, to jest na obraćenje, što je jedna od bitnih sastavnica duhovne priprave kojom je obilježeno došašće. Stoga iz ovog evanđeoskog odlomka (Lk 3, 1-6), u kojemu sveti Luka zapisa početak djelovanja svetoga Ivana Krstitelja, jasno uočavamo da je Ivan ‘propovijedao obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha’. Dakle, pozivao je svoj naraštaj na obraćenje i da se potrude oko otpuštenja grijeha. Ivan se kao prorok služio proročkim jezikom, te je tako koristio viziju proroka Izaije kako bi opisao svoje služenje i protumačio narodu što mu je činiti. Za sebe je rekao da je glas koji viče u pustinji, glas koji vapi za blizinom Gospodnjom i naviješta njegov neposredni dolazak. Osim što je na sebe primijenio kategorije proroka Izaije, on se poslužio i sadržajem proročkog navještaja i u odnosu na one kojima je upravio riječ, te je navodio Izaijine riječi: Pripravite put gospodinu, poravnite mu staze!
Nama ljudima su privlačni naši ljudski putovi, te počesto živimo kao ljudi bez svijesti o otajstvenom Božjem putu. Živimo posvećeni sebi i svojoj ljudskosti, te je zato i Ivan upozoravao da je taj put između nas i Boga zakrčen, krivudav i neravan. Često je taj put zarastao u korov grijeha i drač slabosti koje izviru iz naše ljudskosti, te štete nama samima. No najveći problem nastaje kad se ne trudimo sa svoje strane dopustiti Bogu da dođe u naš život, to jest kad mi dodatno zakrčimo taj put ljudskim težnjama ili ga učinimo neravnim zemaljskim probitcima. Problem je kad mi ljudi stvaramo sebi putove pored onih Božjih putova živeći neki svoj paralelni život. Problem je kad Boga ne doživljavamo kao spasitelja poradi kojega se isplati uređivati putove svoga života.
Zato ovaj Ivanov poziv ne znači da Božji dolazak ovisi o nama, to jest o tome koliko ćemo mi njemu poravnati staze, jer nas je on navikao tražiti i na našim krivim putovima i stazama. Jer što se tiče Gospodina, lako on nađe put do nas. Veće je pitanje želimo li mi ići putem koji Bog priprema za nas. Zato je Ivanov poziv u biti bio ne da mi pripremamo put Gospodinu, već da se sami pripremimo hoditi Božjim putem. Doista, za Božji put se valja pripremiti, a ne treba njemu naša pomoć za put koji on priprema. Treba mu jedino naš pristanak da hodimo tim putem, to jest pristanak na ponuđeno spasenje koje dolazi iz njegove ruke.
Zato se mi u došašću pripremamo za Boga koji nam dolazi ususret, Boga koji će nas naučiti kako se na vjerodostojan i ispravan način hodi putem ljudskosti. Jer čim svoj život počnemo živjeti na samostalan način, odmah smo na krivudavom i hrapavom putu koji nam ranjava noge. Budimo stoga dobri prema sebi u toj mjeri da prihvatimo put koji on nama pripravlja svojim utjelovljenjem. To je, naime, pravi smisao Ivanovih riječi kad veli: Pripravite put Gospodinu. A jer mi ne pripravljamo njemu, već on nama, Ivan kao da je htio reći: Hodite putovima koje vam je Gospodin pripravio i tada ćete biti na ravnoj stazi i pravome putu.
Ovaj Ivanov put u vremenu došašća pravi nam je poticaj da se pripremimo za staze Božje. Bog je nas ljude prethodio u svemu i od početka nam je obilježio staze prikladne našem koraku i obilježene do cilja kojem težimo. Pripremimo se za staze kojima je hodio i sam naš Gospodin, te idimo putem koji nam je on svojim dolaskom i ljudskošću utro. Jer i dok još nije bio utjelovljen, put njegova dolaska najavili su proroci koji su pozivali narod da pomno razabire dok hodi zemljom. A bili su pomni onda kad su hodili stazama njegovim, a ne svojim. Posvijestimo i mi sebi da postoji put Gospodnji, put koji Bog priprema i prije utjelovljenja svoga Sina, a koji će nakon utjelovljenja postati put kojim i on hodi. Samo tko hodi na tom putu može razaznati blizinu Gospodnju i njegov sveti dolazak. Može razaznati da postoje putovi kojima nas je odvijeka poučavao hoditi, to jest putovi istine i ljubavi, pravde i mira, na kojima ga jedino možemo sresti. Vjerno hodeći putem Gospodnjim svjedočimo i svome narodu koji je pravi put, te ga tim putem vodimo u budućnost koju mu je Bog pripremio u svome vječnom kraljevstvu. Ne dajmo se zavarati mrežom ljudskih putova koji premrežavaju zemlju, jer tko ne hodi putem Gospodnjim, ne hodi putem spasenja i života vječnoga.
Razmišljanje: Vjera i djela
