U nedjelju 17. veljače na 6. nedjelju kroz godinu svete mise su slavljene u 9 i 11 sati u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
„Da ne bude siromaha kod tebe“ – ovu volju Božju nalazimo u Pnz 15,4, a njezino ostvarenje u Djelima apostolskim u kojima evanđelist Luka piše da je prva kršćanska zajednica snažno svjedočila Krista Uskrsloga jer nitko među njima nije oskudijevao. Upravo kršćanska zajednica treba biti ta koja će siromahe otrgnuti iz njihova stanja.
Blaženstva postoje u dvije verzije: kod Mateja ih ima osam u kojima se Isus obraća onima koji će tek doći u takvo stanje. Kod Luke, pak, imao već siromaštvo kao stanje koje su učenici već izabrali. Isus nikada nije siromašne proglasio blaženima, to jest one koji su takvi postali zbog društva, nego one koji su slobodno i voljno ušli u stanje siromaštva. Naime, oni nisu blaženi jer su siromašni, nego su blaženi zbog svog odgovora na ponuđeni Božji izbor.
„Blago vama, siromasi“: – blaženi vi koji ste izabrali takav put – ostavili su sve i slijedili Isusa – zato su blaženi, odnosno potpuno sretni, a takvo stanje nije statično nego dinamično – „vaše je kraljevstvo Božje“. To znači da se Bog brine za njih. Isus je došao uspostaviti Božje kraljevstvo, alternativno društvo, u kojem, umjesto gomilanja, prisutno je velikodušno dijeljenje. Tko tako čini, Bog odgovara brigom za njega. Ukoliko se, zbog takvog izbora, pojave progoni i razne negativnosti, Bog će se već pobrinuti za svoje.
Isus upozorava: „Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega“. Što je uzrok tim izopćenjima i progonima? Blaženstvo siromaštva svaku osobu čini potpuno slobodnom, jer ni na što nije navezana. „Zbog Sina Čovječjega“ – radi se o čovjeku koji posjeduju božansku puninu; o čovjeku toliko slobodnom da ga se boje i religiozne i civilne institucije. A boje ga se jer je potpuno slobodan. Unatoč tome, Isus govori: „Ne bojte se! Bog je na vašoj strani!“ – jer Bog je uvijek na strani progonjenih i ugnjetavanih. I nastavlja: „Radujte se!“, te dodaje: „Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!”
Uloga učenikâ u kršćanskoj zajednici, prema Isusu, uloga je proroka. A tko je prorok? Onaj koji u vlastitom životu čini Boga vidljivim, iskustvenim. Onaj koji je u harmoniji s Bogom, koji je na istoj liniji s njim, a to svjedoči svojim odnosom prema ljudima.
Nakon što je proglasio potpuno sretnim – blaženim – one koji su izabrali put dijeljenja, Isus izriče svoj sprovodni plač i jauk nad bogatima. U prijevodu stoji „Jao“, no ne radi se o prijetnjama ili grdnjama nego o sažaljenju. Izraz „Jao“ odnosi se na hebrejski „hoi“ a znači sprovodno kukanje, naricanje. Bogate Isus već sada oplakuje kao mrtve, odnosno one koji nisu u stanju dijeliti s drugima, nego gomilaju samo za sebe.
Ne zaboravimo da je Luka evanđelist koji donosi prispodobu o bogatašu i siromahu Lazaru. U njoj opisuje bogataša koji živi samo za sebe i osuđen je ne jer je zlostavljao siromaha, nego jednostavno zato jer ga je ignorirao, kao da siromah ni ne postoji.
Dakle, Isus plače nad bogatašima riječima: „Jao vama koji ste sada siti… koji se sada smijete“ jer vi ste uzrok i gladi i plača. Isus plače nad njima kao nad mrtvima.
Naime, prema evanđeljima, Isusov nauk možemo sažeti u jednu misao: posjeduje se samo ono što se dariva. Ono što se zadrži sa sebe, zapravo se i ne posjeduje, nego posjeduje osobu. Ti bogataši su vjerovali da posjeduju dobra. U stvarnosti, pak, dobra njih posjeduju, a ta ih dobra vode u propast, razaraju ih.
Posljednja Isusova opomena: „Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.“
Kriterij autentičnosti jednog učenika odnosno proroka očituje se u odnosu prema sistemu u kojem živi. Ako te sistem ili sustav hvali, uzdiže, podjeljuje ti razne titule i nagrađuje te zbog toga jer si „njihov“, u biti si lažan učenik, lažan prorok. Naprotiv, ako te sustav progoni, ako ideš protiv struje, znači da si Isusov učenik. A Bog je tada na tvojoj strani!
Razmišljanje: Vjera i djela
