Danas se prisjećamo Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Slavimo Cvjetnicu ili Nedjelju Muke Gospodnje. Svetu misu u 9 sati sa blagoslovom grančica predvodio je župnik preč. Luka Blažević u suslavlju vlč. Alojzija Asića.
Prije mise u 11 sati vjernici su se okupili ispred župnog dvora te su nakon blagoslova grančica u povorci krenuli u crkvu. Svetu misu u 11 sati predvodio je vlč. Alojzije Asić.Središnji dio na misi bilo je čitanje Muke po ulogama. Nakon Muke, vlč. Alojzije Asić u svojoj propovijedi je pozvao sve vjernike župe na duhovnu obnovu koja će trajati sve do Uskrsa približavajući ljudima iscrpne životne primjere kroz različite slike života.
U Evanđelju kojim smo se prisjetili Gospodinova ulaska u Jeruzalem (Lk 22, 14 – 23, 56), sveti Luka nam je zapisao kako su stanovnici mjesta u okolici Jeruzalema pozdravljali Isusa s velikom radošću kao očekivanoga Mesiju Kralja uzvikujući: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! Osim toga, kraljevsku počast su mu iskazivali i na drugi način. Evanđelist zabilježi kako su učenici stavili svoje haljine na magare koje su doveli da Isus u njemu uđe u Jeruzalem, isto tako je i oduševljeno mnoštvo učenika prostiralo svoje haljine po putu kuda je Isus prolazio. A čak se i Isus očitovao glede svega što se događalo u trenutku kad su neki farizeji od njega tražili da prekori svoje učenike što mu iskazuju mesijanske počasti. Farizejima je tako odgovorio: Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati.
I dok tako vidimo kako narod pozdravlja kao Mesiju Kralja koji dolazi u ime Božje, to jest koji ostvaruje mir na nebu i vraća slavu Bogu na visinama, on prihvaća to iskazivanje časti svjestan da iskazuju čast njegovu božanstvu. Stoga i prihvaća prostrte haljine svjestan kako je to minimum časti koja se može iskazati Bogu na zemlji. Napose zato što je Bog odlučio svoje božanstvo zaogrnuti haljinom ljudskosti, kao što je on to učinio. Bio je toliko ponizan da se nije ustezao odjenuti haljine naše ljudskosti, kako bi potom i trpio upravo zato što je imao ljudsku narav. Praktički je pred nas prostro svoj život time što se utjelovio, te je omogućio da ljudi po njemu gaze i da ga ubiju, poradi čega nije zanijekao ono što je bio: Bog i Mesija. Znajući da ne ulazi u Jeruzalem da mu ljudi iskazuju ljudsku slavu, jer nikada ništa i nije činio radi ljudske slave, već zato da im omogući radost spoznaje Mesijina dolaska, nastavio je svoj smjerni pohod u Jeruzalem. On je izabrao haljine ljudske poniznosti kako bi došao među nas ljude, želeći nama omogućiti da se zaogrnemo njegovim božanstvom.
I na nama je danas prepoznati poniznost Kristova čovještva koje je na našem putu najpouzdanija zaštita i sigurnost. Dok mu iskazujemo počast kao Mesiji, ne zaboravimo da je on nas prvi ljubio i da je ljubav dokazao posvemašnjom poniznošću kojom nam je u zalog ostavio vlastiti božanski život. Pođimo stoga u povorci učenika koja ga prihvaća za svoga Mesiju i Kralja, te idimo za njim u Jeruzalem. Živimo ponizno poput njega i dok se prostiremo po zemlji služeći, uzdižimo druge da idu putem neba. Time što od nas traži da pred njega prostremo haljine svoje ljudskosti, ne želi nas obezvrijediti ni poniziti. Ne želi bezobzirno gaziti po našim životima. Naprotiv, želi i nas uzdići svojom prisutnošću do mjere međusobnog poštivanja, da se ne pretvorimo u otimače tuđih haljina, već u poslužitelje spasenja našoj braći. Nadalje, to znači ne samo da nećemo gaziti jedni druge niti otimajući njihovu imovinu niti ugrožavajući njihove živote, već staviti sebe na raspolaganje zajedničkoga dobra i spasenja.
Doista, on želi uzdići našu ljudskost koja može biti ono što treba samo kad se oslobodi same sebe i podloži Božjim naumima. On želi da i mi s njime naučimo prostirati svoje haljine – svoje živote služeći onima koji su pored nas da dođu do spoznanja neizmjerne Božje ljubavi koja je sišla s neba kako bi nama služila na putu hoda prema vječnom nebeskom Jeruzalemu.
Razmišljanje: Vjera i djela
