32. nedjelja kroz godinu donosi liturgijska čitanja s temom – uskrsnuće. Isus je uskrsnuo! Mi u to vjerujemo. U našem Vjerovanju izražavamo vjeru u uskrsnuće. To ispovijedamo zajedno sa svjedocima Isusova novog života –sa svjedocima Isusova uskrsnuća. To je temelj naše vjere.
Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)
Uskrsnuće je novost Novoga zavjeta, Kristova događaja. Stari zavjet nema jasnih stavova o uskrsnuću. Tek pred kraj Staroga zavjeta u vrijeme Makabejaca, otkrivamo divne riječi nade u uskrsnuće, u novi život. To je današnje prvo čitanje o Makabejcima. U njemu je opisana mučenička smrt majke i njezinih sedmero sinova. Nije se tu radilo samo o prekršaju religijskog propisa, već o vjernosti Bogu i držanju zakona svojih otaca. Glavnu poruku otkriva četvrti brat koji prije smrti govori: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti –za tebe nema uskrsnuća na život!“ Pisac knjige stavio je u usta mučenika riječi nade i vjere, u svemogućeg Boga koji je jedini pravi i konačni gospodar povijest, koji može i mrtve uskrisiti za život vječni. U njihovim odgovorima nalazimo bit naše vjere o uskrsnuću mrtvih. Oni ispovijedaju vjeru u život vječni, uskrsnuće tijela te različitu sudbinu, pravednika i grešnika nakon uskrsnuća.
Drugo čitanje (2 Sol 2,16 –3,5)
I u Drugoj poslanici Solunjanima, kao i Prvoj, riječ je o Paruziji –Gospodinovu pojavku i dovršenju svijeta. Odlomak potiče vjernike na ustrajnost u molitvi i vjeri u Božju Ljubav, i svraća pozornost na vjersku istinu da je Bog po Isusu Kristu očitovao svoju postojanu ljubav prema ljudima –prema njima vjernicima. Ta svijest je potrebna kako bi vjernike hrabrila, tješila i poticala da ustraju u „dobru djelu i riječi.“ Podsjeća također vjernike na molitvu.
Evanđelje (Lk 20, 27-38)
Saduceji su bili članovi aristokratskih obitelji među svećenicima i laicima koji su nastojali vjerno služiti rimskim okupatorima da bi sačuvali svoje povlastice. Na području teologije razlikovali su se od farizeja time što su priznavali samo Petoknjižje a ne i kasniju objavu, pogotovu ne usmenu tradiciju. Zato nisu prihvaćali nauku o uskrsnuću mrtvih koja je među Židovima dozrela oko sto godina prije Isusova nastupa. Saduceji prepričavaju u svom pitanju odredbe propisa o tzv. leviratskoj ženidbi - znose slučaj žene koja se na temelju leviratskog braka udavala susljedno za sedam braće i ni s kim nije imala djece. Čija će biti supruga o uskrsnuću mrtvih? Isus uči da o uskrsnuću osobe ostaju iste one koje su živjele do smrti, ali one ulaze u kvalitetno novi način egzistiranja u kojem ne važe više zemaljski zakoni. Po uskrsnuću, u Nebu nema ni ženidbe ni udaje, baš kao ni smrti. Tamo svi uskrsnuli postaju jednaki anđelima, a zovu se sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća. Naravno da će se „zemaljski supružnici“ ljubiti i na Nebu, ali to će biti drugačija ljubav, nama posve nepoznata, anđeoska i božanska.
