Božja riječ ove nedjelje poziva nas na obraćenje koje se sastoji u pomirenju s Bogom i s braćom ljudima. Bog dolazi spasiti sve ljude. Radosna vijest koja prati njegov dolazak govori nam o pomirenju i miru. Ova je nedjelja radosni poziv na obraćenje, ne toliko kao odustajanje od grijeha koliko kao otvaranje za novost koju Bog sprema.
Prvo čitanje –Iz 11,3-5
U prvom čitanju prorok Izaija govori da je svako obraćenje Bogu u biti usmjereno Kristu. U doba istrijebljenja Davidove kraljevske dinastije, Izaija naviješta dolazak Mesije koji će izvesti veliko djelo osobnog i društvenog preobraženja ljudi. On će uspostaviti »pravdu«, zaštitit će bijedne i siromahe, uništit će bezbožne i moćne ovoga svijeta i donijet će »mir« svakome stvorenju kao što je bilo na početku vremena. Kao što je Bog nekoć malog pastira Davida podigao na kraljevski prijestol; tako će iz njegova roda, kad bude posve siromašan i skoro zaboravljen, podignuti vječnoga Kralja. A taj Kralj biti će Krist Gospodin, koji će »obratiti« srca ljudi i povesti povijest spasenja onamo kamo Bog želi. Za tu svoju tešku ulogu Kristova ljudska narav bit će prožeta osobnim darovima Božjega Duha. U neprestanom općenju s Ocem, Sin Božji će svakoga trenutka znati što treba činiti i bit će tako jak da će to i učiniti. To se neće sviđati bogatima i silnicima ove zemlje, ali to će spašavati sve uboge i progonjene. Uz pravdu će im iskazivati i Božju vjernost koja svojima nikada ne dolazi manje, pa i kad koji put izgleda da ih je privremeno Bog napustio iz uzrokâ koje samo on zna. A to je sigurno ljudima na veliku korist. Ako se to ne pokaže uvijek na ovome svijetu, jasno će se očitovati u času smrti i na dan suda.
Drugo čitanje –Rim 15, 4-9
Drugo čitanje Pavlov je poziv iz Poslanice Rimljanima na vjerničku toleranciju unutar Crkve, sastavljene od krštenika različitih nacionalnosti, zato što je Bog sve ljude neopozivo prihvatio u Kristu. U tome će nam pomoći sami Bog. On nas uči da budemo strpljivi. On nas tješi u svakom razočaranju. On nam ulijeva nadu u konačnu nagradu. Bog je, dakle, izvor strpljivosti i utjehe pa će nam dati milost da po primjeru Kristovu vlada među nama isto osjećanje i jednodušnost. Njezin plod će biti i da jednim ustima slavimo Boga.
Evanđelje –Mt 3, 1-12
Evanđelje druge i treće nedjelje došašća donosi zgode o Ivanu Krstitelju kao isposniku koji se sprema za nastup Božjeg kraljevstva i kao propovjedniku koji zove na obraćenje zbog skorog nastupa Kraljevstva po Mesiji. Matej prikazuje Ivana Krstitelja kao pokornika koji u pustinji zove ljude na obraćenje zbog neposredne blizine kraljevstva Božjega. Farizeje i saduceje, koji su bili vjernici zadovoljni sa svojim moralnim stanjem, Krstitelj potiče da donose plodove dostojne obraćenja. Sprema ih na nešto novo što uskoro predstoji. U mesijanskoj propovijedi Krstitelj zove na obraćenje zbog skorog nastupa kraljevstva nebeskog. Svoj pokornički obred, kojemu su se ljudi podlagali u znak priznavanja grešnosti i spremnosti na skori nastup novog Božjega zahvata, Krstitelj naziva “krst vodom na obraćenje”, a Mesijin pokret zove “krštavanje Duhom Svetim i ognjem” . Krstiteljev poziv na obraćenje znači još nešto: poziv na otvaranje novom zahvatu Božjem o Mesijinu nastupu. Božje kraljevstvo, koje Matej iz poštovanja prema Božjem imenu zove nebeskim, jest milosna vladavina Božja nad ljudima i odgovor ljudi Bogu savezniku.
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE –svetkovina je kojom se slavi povlastica Isusove Majke: oslobođena je ljage istočnog grijeha te je puna milosti dobivenih od Boga živjela život posve bez grijeha. Na Mariju nije prešao, istočni (od glagola “isteći”), praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što ju je tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, otajstvu, i članku vjere.Blagdan Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Istina o tom Bezgrešnom začeću Marijinu u utrobi njezine majke sv. Ane, a koje je došlo naravnom bračnom ljubavlju njezinih roditelja (sv. Joakima i sv. Ane), stoljećima je bila predmet slobodnog teološkog proučavanja. Dogmu o Marijinom bezgrješnom začeću je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, (Neizrecivi Bog) 8. prosinca 1854. g. prema kojoj “Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnog grijeha”.Bog je stvorio Mariju za spasenje čovječanstva jer je htio da Spasitelj bude »Sin Čovječji«. Sav je Marijin život od njenoga stvaranja i začeća u utrobi njene majke Ane usmjeren na Krista. Ona je od Boga odabrana i puninom Božje milosti obdarena. Zato nad njom ni sjena najmanjega grijeha nije vladala. Ona je bez grijeha začeta, bez grijeha rođena i bez grijeha živjela. Bezgrješna Djevica Marija je slika sv. Crkve i svakoga kršćanina. Ona označuje i daje smisao i našemu životu, a to je: otrgnuti se vlasti zla i grijeha i ući u zajedništvo Božje ljubavi. I mi se sakramentom sv. Krštenja kao i Marija pridružujemo Isusu Kristu i tako iz zajedništva zla i grijeha, ulazimo u zajedništvo ljubavi s Bogom i s ljudima. To je naš prijelaz iz grijeha u život s Bogom koji se treba ostvarivati i dovršavati cijeloga našega života. Lik Bezgrješne Djevice Marije je najveći znak potpune i savršene ljubavi i darivanja sama sebe Bogu i ljudima. U tom potpunom predanju u ljubavi Bogu i ljudima se sastoji sve blaženstvo Marijino po nauci Otaca sv. Crkve. Bezgrješna Djevica Marija poučava i nas ljude sadašnjega vremena da svaki onaj koji želi ući u otajstvo Otkupljenja Kristova mora se potpuno staviti u službu Bogu i ljudima u božanskom planu spasenja ljudskoga roda. Crkvi i svijetu nisu potrebne prazne riječi niti oni koji žele uvijek biti na prvom mjestu i drugima gospodariti, već onakvi koji kao Marija u jednostavnosti i poniznosti svakidašnjeg života žele služiti Bogu i braći ljudima.
Marija je primjer zreli i savršeni kreposti i vrlina koje su iz dana u dan rasle u neprestanoj ljubavi prema Bogu i u dobrim djelima prema bližnjemu. Stoga Marija poziva i nas svoju djecu da se i mi u ljubavi potpuno predamo dragome Bogu kao i Ona pokoravajući se u svemu svetoj volji Oca nebeskoga tako da joj budemo što sličniji ovdje na zemlji i da s Njome jednoga dana na koncu našega života možemo ući u nebesko kraljevstvo. Blagdan Bezgrešnog Začeća, stoga, nije samo proslavljenje, naklonosti Božje prema budućoj Majci svoga Sina, već također slobodne i pune njezine suradnje u tom Božjem planu. Marija je »puna milosti« ne samo zato što ju je Bog takvom učinio, nego i zato što je ona tu »milost« dobrovoljno i potpuno prihvatila i surađivala da bi ta milost donijela najobilatije plodove u njezinu životu. Zato današnji blagdan Bezgrešnog Začeća budi u našem srcu nostalgiju za »izgubljenim rajem« u kojem Marija je oduvijek ostala i ona poziva sve nas djecu svoju da idemo istim putem kojim je i sama išla da bi mogli doći k njoj u slavu Božju, u slavu vječnoga života u kraljevstvu nebeskomu.
