Dijete je budućnost
U predbožićno vrijeme nametnuta nam je rasprava o drukčijem poimanju braka i obitelji, o drukčijem poimanju čovjeka kao muškog i ženskog i o njegovim pravima. Ono što je u tome zabrinjavajuće što je na toj vjetrometini novog rasporeda dijete ostalo „bez krova nad glavom“, neosigurano i nezaštićeno u nekom zapuštenom skloništu, tretira se kao slučajno i prigodno.
Već je to dovoljan znak za uzbunu, jer je dijete budućnost čovječanstva; ako je ugroženo dijete, ugroženo je i čovječanstvo. Hoće li dijete biti plod osobne ljubavi supružnika, hoće li se roditi u okruženju u kojem ima sigurne uvjete za svoj rast i dobar odgoj, kao što su brak i obitelj, ili će se njegov dolazak i razvoj kretati mračnim putovima medicinskih eksperimenata, epruveta i frižidera i biti prepušteno poslije nestabilnim zajednicama - o tome doista, ovisi ne samo dobro djeteta nego i čovječanstva. Zato je prijeko potrebno da se uvijek dobro odvagne, kada se govori o sudbini djece, što slijedi sutra i prekosutra ako se prihvati i ozakoni neki prijedlog, da se dobro promisli kamo i dokle teče ta rijeka iz izvora koje danas stvaramo.
U raspravama o djeci i o budućnosti čovjeka čuju se često mišljenja koja se već sutra pokažu kriva, kao da se na čovjeku mogu praviti neodgovorni eksperimenti – pa da vidimo što će biti! Dijete se, nerijetko, pojavljuje kao biće na koje netko ima pravo, ali nije, pritom, jasno treba li tom djetetu osigurati prava koja mu pripadaju. Ne priznaje mu se, katkada, pravo rođenja, ni pravo na očinsku i majčinsku skrb. Neprirodno je tražiti pravo na dijete bez spremnosti na prirodno majčinstvo i očinstvo. Opasno je da se i dijete počne vrjednovati po normama tržišne ekonomije, poput robe. Kada je dijete ugroženo, ugrožena je budućnost čovječanstva.
Ne kaže se bez razloga: „Dajte dijete majci!“ Nema jače veze od one: majka – dijete. Nema boljeg razumijevanja nego na toj crti. Majčin organizam mijenja se u skladu s potrebama djeteta. Ne mogu se naći neki bolji uvjeti za rast djeteta nego li je to majčinska ljubav i nježnost te očeva zaštita i potpora. Znanost potvrđuje da je dijete slika svojih roditelja i da su oni najpozvaniji i najprimjereniji da ga odgajaju, da mu pomažu u rastu. Kada je iz nekih razloga nemoguća prisutnost bioloških roditelja u odgojnom procesu, nadomješta se to nečim drugim, ali nikako se to drugo ne može staviti na istu razinu s onim prvim. Zamislimo mi svoj rast bez svijesti o postojanju oca i majke kraj nas!
Odgoj za slobodu u znaku križa
Naša Biskupija ušla je u novu pastoralnu godinu pod geslom: Odgoj za slobodu u znaku križa. Dijete očekuje da svi žive za njega – Odgoj je uspješan ako mu se pomogne rasti do toga da ono živi za sve, da bude dar svima. To je zrelost! Dijete započinje svoj život kao čista potreba. Taj osjećaj potrebe drugoga treba uvijek sačuvati i u tom smislu biti kao djeca, temeljni je religijski osjećaj, ali i odgojni. Osjećaj da si potreban, da si nesavršen, da od drugoga možeš mnogo primiti, naučiti, čuti, preduvjet je rasta pod svakim vidom. S druge strane, udaljavanje od potrebnoga, kada mislimo samo na sebe, udaljavanje je i od najpotrebnijega – djeteta. To se očituje u suvremenom hedonističkom i potrošačkom svijetu.
Kada se govori da čovjek treba rasti prema tome da bude dar svima, treba istaknuti kako je vlastitost dara da je on slobodan, da se ne daruje pod pritiskom i prisilom. Sve ono što je Isus radio bilo je izraz njegove slobode da živi i daruje se drugima, kao što se u Presvetom Trojstvu slobodno daruje Ocu i Sinu i Duhu Svetom. Takvo njegovo darivanje kao čovjeka ljudima počinje onda kada je „radi nas i radi našega spasenja sišao s neba“, kako molimo u Vjerovanju. Ne zato što ga netko prisiljava nego zato jer se doživljava kao dar drugima: daruje se u punoj slobodi.
To Kristovo darivanje ljudima naići će na nerazumijevanje, prepreke, otpor pa čak i osudu, sve do kalvarijskog križa. No time je svakom čovjeku naviještena radosna vijest darivanje i najsigurnija pobjednička „karta“ kada se iz ljubavi ponese i križ za drugoga. „Ludost križa“, kako bi rekao sv. Pavao, najveća je mudrost. Darivanje je način Božjeg vječnog života i sreće.
Idući ususret rođenju Božanskog Djeteta, dragi vjernici, probudimo svijest da će i danas i do kraja svijeta razni Herodi tražiti načine da pogube dijete (usp. Mt 2, 13), ali je to uvijek ugroza čovjeka i čovječanstva. Budućnost svijeta otvorena je rođenjem Djeteta. „Dijete nam se rodi, sin nam je darovan!“ – poručuje nam prorok.
Čestit Božić i blagoslovljenu 2014. godinu, želi svima vjernicima Gospićko-senjske biskupije i svim ljudima dobre volje
Biskup:
† Mile Bogović
Na blagdan Bezgrješnog začeća BDM, 2013. godine
