Neki su možda čuli što je prije pedeset i više godina u Bosni značilo „popiti kavu“. Dakle, uzme se sirova kava koja se onda u posebnoj posudi prži na vatri. Naravno, to treba raditi pažljivo, da kava ne pregori. Kada kava nakon tog duljeg postupka bude pržena (eto zašto se govorilo „ispeći kavu“), onda se ona stavi u mlinac i melje. Cijela kuća miriše… Tek onda slijedi kuhanje kave u džezvi i ispijanje kave koje traje do sat vremena. E, to su bila vremena i to je bio užitak! A danas, ujutro u šalicu uspemo instant kavu i prelijemo vrelom vodom, u trku ispijemo i odjurimo na posao. Sve skupa najviše pet minuta. Tako, vjerojatno, mora biti. Žene koje rade koji put će posegnuti za gotovom smrznutom hranom, juhom iz vrećice… Znaju, naravno, da to nije ono što bi trebalo biti, ali što se može… Hvala Bogu na instant-pripravcima koji nas spašavaju kada nemamo vremena. Nevolja je međutim u tome, kada ljudi i u puno važnijim stvarima traže instant-rješenja. Pa onda na tržištu susrećemo, između ostaloga, instant-religiju i instant-duhovnost, od neke „čudesne“ slike ili kamena, do nekih (gotovo) magijskih molitava koje bi trebale riješiti sve naše probleme. A što tek reći o astrolozima, pogađačima i tarot-majstorima… Svi oni nude brza i jednostavna rješenja. Minuta razgovora 5,30 kuna plus PDV…
Istina je, naravno, drugačija. Za sve ono što stvarno vrijedi valja se potruditi, ne može se postići na brzinu. To vrijedi za dobar objed, za školovanje, kvalifikaciju, športski trening, obiteljski život, prijateljstvo, odnos s Bogom. Tako, jednom zgodom, govoreći o posljednjim danima, i Isus progovara da se trebamo čuvati prejednostavnih rješenja (Lk 21, 5-19): „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.“ Kršćani žele stajati na čvrstim temeljima. To je naravno, Božja riječ, to su Božje zapovijedi, to su sakramenti, to je – ne smijemo ni to zaboraviti! – Isusova nedvosmislena riječ: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Isus govori da neće biti mudro ići širokim, nego uskim putem. To je kao kad treneri govore mladim športašima da ih čekaju naporni treninzi povezani sa strogo određenim načinom života.
Bit će mudro da se i mi ne damo zavoditi prolaznom modom i instant-rješenjima svoga života. Valja se potruditi oko vlastite obitelji, valja se truditi da nam savjest ostane mirna, valja ustrajavati u dobru i onda kada ne vidimo brzih rezultata. Ne trebamo biti tjeskobni. Jer, zaključuje Isus: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“
Razmišljanje: Vjera i djela
