Nedjelja je Krista Kralja. Slavimo Kralja nad svim kraljevima. Ovo je i posljednja nedjelja u liturgijskoj godini kada se klanjamo Presvetom liturgijskom sakramentu u našoj župi.
Sljedeće nedjelje ulazimo već u Došašće ili vrijeme priprave za rođenje našeg Spasitelja.
Svete mise u 9 i 11 sati, kao i godišnje klanjanje u našoj župi predvodio je vlč. Darko Rac.
Župnik preč. Luka Blažević je danas sudjelovao u litugiji mise ređenja novog varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša.
Svetkovina Isusa Krista Kralja svega stvorenja
Svetkovina Krista Kralja posljednja je nedjelja liturgijske godine. Slavi se posljednjih dana mjeseca studenoga i proslavlja Kristovo Kraljevstvo: Krista kao Gospodara vremena i povijesti, početaka i kraja cijeloga svijeta i svih stvorenja. Liturgijska boja je bijela. Osim katolika, ovaj blagdan slave i anglikanci i neke protestantske zajednice.
Nastanak svetkovine
Svetkovinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. godine, na kraju velikog jubileja koji se slavio iste godine. Taj jubilej je malo poznat, i možda pomalo zaboravljen. Kada je izabran za rimskog prvosvećenika 1922. godine, Pio XI. osudio je izričito »katolički« liberalizam u svojoj enciklici Ubi arcano Dei. Shvatio je, međutim, da osuda u jednoj enciklici ne bi vrijedila mnogo, budući da kršćanski narod nije čitao papinske poruke. Papa je tada odlučio da bi najbolji način da osvijesti i poduči narod bio preko liturgije. Na tragu te ideje nastala ja enciklika Quas primas u kojoj je prikazao da Kristovo Kraljevstvo nužno uključuje dužnost katolicima težiti koliko mogu, prema mogućnostima, idealu katoličke Države: »Dužnost bi katolika trudom i djelima bila ubrzati i požuriti povratak društvenom Kristovom Kraljevstvu«. Navijestio je tada uvođenje svetkovine Krista Kralja, objašnjavajući time nakanu doskočiti »potrebama našega vremena i izliječiti pošast, od koje je zaraženo. Pod zarazom razumijevamo tako zvani laicizam, koji se u naše doba razmahao, i njegove zablude i bezbožne podvige«.
Enciklika Quas primas
Enciklika Quas primas proglašava svetkovinu »sveopće i trajne društvene stvarnosti Isusa Krista« nasuprot ateističke i sekularizirane države, »pošasti našeg vremena«. Papina briga je bila pojasniti da zla svijeta dolaze od činjenice da se svijet sve više počeo udaljavati od Krista i od »njegova svetog zakona«, od konkretnog vršenja, od obitelji i društva te da »nikad narodima neće sinuti stalna nada u trajni mir; dokle god se pojedinci i države budu ustručavali priznati nad sobom vladarsko pravo Spasitelja Našega«. Potrebno je bilo za Učiteljstvo Crkve obnavljanje Gospodinova Kraljevstva i proglašavanje Krista kao Kralja svega svijeta.
Papina analiza tadašnjeg svijeta bila je vrlo aktualna jer se moderan svijet opredijelio i odlučio udaljiti s Božjeg puta: »Stoga ćemo, zapovjedimo li da svekoliki katolički svijet štuje Krista Kralja, doskočiti potrebama našega vremena i izliječiti pošast, od koje je zaraženo. Pod zarazom razumijevamo tako zvani laicizam, koji se u naše doba razmahao, i njegove zablude i bezbožne podvige: znate, časna Braćo, da nije u jedan dan dozrio, nego da već odavna klija u krilu državâ. On se sastoji u tom, što ljudi stadoše nijekati vlast Kristovu nad svim narodima. Stadoše nijekati i ono što iz Kristova prava izvire: pravo Crkve da naučava ljudski rod, da daje zakone, da upravlja narodima vodeći ih u vječno blaženstvo. Tada se malo po malo stalo izjednačivati vjeru Kristovu sa lažnim naukama i stavljati nedolično u isti red s njima; zatim je bila podvrgnuta građanskoj vlasti i prepuštena na milost i nemilost knezovima i vlastodršcima. Još dalje su pošli oni koji mišljahu, da se na mjesto božanske vjere mora staviti neka naravna religija i neko naravno osjećanje srca. Bilo je i takvih država, koje mišljahu, da mogu biti bez Boga i da je njihova vjera u bezbožnosti i nemaru za Boga«, zaključuje papa.
Značenje Kristova Kraljevstva
Svetkovinom Krista Kralja zaključuje se liturgijska godina, a time se želi naglasiti da Krist Otkupitelj jest Gospodar povijesti i vremena te da svi ljudi i sva stvorenja pronalaze u Kristu svoj smisao. On je Alfa i Omega, kako je zapisano u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6). Isus sam je pred Pilatom potvrdio svoje Kraljevstvo. Na Pilatovo pitanje: »Ti si dakle kralj?«, Krist odgovara: »Ti kažeš: ja sam kralj« (Iv 18,37). Papa Pio XI. podučavao je da Krist doista jest Kralj. On sam, Bog i čovjek – pisao je nasljednik papa Pio XII. u enciklici Ad ceali Reginam od 11. listopada 1954. godine – »u punom i apsolutnom smislu … jest Kralj«. Njegovo je Kraljevstvo, pojasnio je Pio XI. »ponajprije duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti«. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u Evanđeljima nije, dakle, od ovoga svijeta, odnosno nema početak u svijetu čovjeka, već u samom Bogu. Krist ima u mislima Kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi, a ne na snazi nametnutoj snagom oružja.
Kršćani ulaze u Kraljevstvo pripremajući se pokorom, vjerom i krštenjem, koje donosi autentično novo unutarnje rađanje. Svojim pristalicama Krist Kralj nalaže, nastavlja Pio XI, »da ne samo odvrnu duh od bogatstva i zemaljskih stvari, da budu blaga srca, da žeđaju i gladuju za pravdom, nego da se odreknu sami sebe i da nose križ svoj«. To Kraljevstvo, otajstveno već prisutno na ovome svijetu, postići će puninu i dovršenje na kraju vremena u Kristovom drugom dolasku, kada će Sudac i Kralj doći i suditi žive i mrtve odvajajući ih kao pastir ovce od jaraca (Mt 25,31). Radi se o stvarnosti koja je objavljena od Boga i oduvijek ispovijedana od Crkve.
Posljednji je o Kraljevstvu Božjem progovorio Drugi vatikanski koncil koji naučava da je na zemlji Kraljevstvo već otajstveno prisutno, a kada dođe Gospodin dovršit će se (GS 39). Isti je koncil reinterpretirao prvotni naglasak svetkovine Krista Kralja s društveno-političkoga značenja na duhovni i eshatološki karakter te premjestio slavlje s posljednje nedjelje u listopadu na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini u mjesecu studenom. Time svetkovina Krista Kralja svega stvorenja zaključuje liturgijsku godinu i proslavlja Krista, Gospodara vremena i povijesti.
Izvor: Župa Krista Kralja - Trnje (Zagreb)
Foto: Tomislav Ratković/ Ivana Đapić
