Započinjemo danas novu liturgijsku godinu, što od nas zahtijeva novi žar i svijest odgovornosti pred Gospodinom, polazeći od ozbiljnosti koju pridajemo njegovoj poruci. A poruka današnjega Evanđelja uvodi nas u razumijevanje ozbiljnosti života i potrebu da ga otvorimo Božjim spasenjskim mogućnostima i zahvatu.
Došašće. Sve se to može dobro marketinški obraditi: advent u Beču ili Zagrebu uz kuhano vino, krofne, medenjake… A onda, za nekoliko tjedana, slavit ćemo Božić, Stjepana i Ivana, a da o Novoj godini i ne govorimo. Kada to „odslavimo“, onda će određene skupine nahrupiti na skijanje… Tako ispadne da je svaka prigoda dobra da se ostvari ono rimsko pravilo: „kruha i igara“. A, evo, za kršćane bi došašće trebalo biti vrijeme priprave. U tome smislu veli Pavao : „Vrijeme je već da se oda sna prenemo… Noć poodmače, dan se približi!… Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru…“
Lako bismo mogli reći da kršćanski propovjednici opet plaše narod paklom, krajem svijeta pozivajući na prezir ovozemnih radosti… Međutim, ovaj poziv, ovu opomenu ne bismo trebali samo tako staviti na stranu. Naime, dobro znamo da se prošlost ne može izbrisati i da neke ludosti nužno dolaze na naplatu. Zato je važno biti razborit i ne živjeti samo za užitak sadašnjeg trenutka. Biblija poziva na budnost i trijeznost. Za učenika i studenta to znači da budu odgovorni u svome školovanju. Izgubljena godina je izgubljena godina. Ako netko svojom lakomislenošću upropasti vlastiti brak, to neće biti lako popraviti. Ako netko posve zanemaruje svoje zdravlje, kako će ga vratiti kada stvari krenu nizbrdo? Ako čovjek potroši dane i dane u bolesnoj ovisnosti o kocki, klađenju, alkoholu, društvenim mrežama…, kako će vratiti te dane i godine? Zato se veli: „Trgnite se! Budni budite!“
Oni koji površno gledaju, misle da Bog ili Crkva – kako već hoćete – nešto zabranjuje ili naređuje da bi u ljudima ubila životnu radost. Ne. Poziv je ovo da budemo trijezni i razboriti. Jer se svaka ludost u prvom redu obija o glavu onome koji je čini. Svaka ludost. I neodgovornost i pijančenjevanje i bračna nevjera i gaženje ljudskih prava i ludo vjerovanje da me mogu usrećiti „igračke“ i društveni prestiž.
Potrebno je zastati. Sagledati vlastiti život. Pogledati koliko činim svoj život kvalitetnim, a koliko ispraznim. Veli Biblija: „Tvojem te dobru učim.“ Biblijska je mudrost stara mudrost. Božja mudrost, ako vjerujete. Govori nam kao iskusan i dobronamjeran roditelj, iako nam se to čini i strogo i nepotrebno. „Tvojem te dobro učim.“ Mudro je poslušati savjet mudroga i dobronamjernoga. Tako ćemo onda, zacijelo, puno radosnije i smirenije proslaviti lijepe dane koji su pred nama.
Izvor: Vjera i djela
