Prvu nedjelju nakon Božića Crkva slavi blagdan svete Obitelji: Isusa Marije i Josipa. Blagdan svete Obitelji zapravo je produženi Božić, jer je Božić sam po sebi „blagdan obitelji.“ Ovaj blagdan svjedoči najosnovniju činjenicu naše ljudske egzistencije –obitelj. Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju. To znači da mu je Bog povjerio zajedništvo i sklad sa stvorenjem i učinio ga ‘stvoriteljem’ i upraviteljem svojih dobara. Bog nam se objavio kao obitelj, zajedništvo savršenog reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Božja Obitelj čini savršeni sklad i sreću. Sveta obitelj je Sveta, upravo zato, jer je dopustila da u njezin prostor uđe Bog –Ljubav povrh svega. Sveta Crkva želi da ta najsvetija Obitelj postane uzorom i idealom kršćanske obitelji. Ona želi da čitavo ljudsko društvo postane jedna velika i sveta obitelj Božja. Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa uveo je u liturgiju božićnog vremena 1921. god. papa Benedikt XV. Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa danas poučava svaku kršćansku obitelj o temeljnom ljudskom stavu prije svega prema Bogu, a onda prema bližnjemu, odnosno prema svakom čovjeku.
O tome nam također govori i sveti Mudrac iz Knjige Sirahove (prvo čitanje) u kojem se vidi da se obitelj temelji na vjeri u Boga i na ljubavi i poštovanju njenih članova. Stoga se po Božjoj odredbi najprije preporučuje poštivanje roditelja. Toj se naravnoj dužnosti daje posve vjersko obilježje. Poštovanje roditelja oprašta grijehe i čini da Bog usliši molitve poslušne djece. Zatim se nabrajaju vremenita dobra koja slijede one koji poštuju roditelje: čeka ih blagostanje, uživat će u vlastitoj djeci i dugo će živjeti. Na kraju se sinovima stavlja na srce da pomažu svoje roditelje i da imaju strpljenja s njihovim staračkim slabostima. A svaka ljubav i poštivanje roditelja bit će obilato nagrađeni Božjim blagoslovom, milostima i darovima. To je ono najljepše i najbolje što se može poželjeti svakoj obitelji u naravnom redu. Ali Bog je i obitelj podigao u vrhunaravno područje pa s tog stanovišta apostol Pavao (drugo čitanje) slika idealnu kršćansku obitelj koja se zaodijeva u Krista i njegove kreposti tako da ih ižaruje oko sebe. Veza svih tih kreposti je ljubav, a njihov je plod mir u srcu i mir u kući. Ljubav nam Kristova pomaže da nadvladamo sukobe i napetosti pa i u obitelji. Pomaže nam ujedno da širimo oko sebe praštanje, strpljivost i nježnost.
Blagdan Božića nastavlja se u slavljenju svete obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Sveti Josip je najbrižniji Poglavar obitelji. Marija je najveća i najsvetija Majka koju je svijet vidio. A Dijete Isus je najsavršenije dijete –Bog –Čovjek. Oni su sveti, jer su potpuno okrenuti Bogu, otvoreni za ostvarenje njegove volje, osobno angažirani za dobro. Matejevo evanđelje naglasak stavlja na Josipa i njegovu ulogu u obitelji. Zbog djeteta Isusa, obitelj ide na put –zapravo ‘bježi’ u Egipat. Bijeg u Egipat pokazuje Josipovu i Marijinu brigu za Isusa.
Ostaviše sve da bi on bio u središtu svega. Oni bježe da spase Isusa od Herodove okrutnosti i smrt. Isus i njegovi roditelji obnavljaju putovanje Božjeg naroda, u Egipat, u progonstvo i povratak u svoju domovinu, na svoje ognjište. Ovo je put kojim Isus simbolično preuzima cijelu povijest svoga naroda. Isusovo rođenje, njegov život, njegovo djelo, njegovu smrt –sve su to, davno prije, već proroci navijestili. Anđelova objava Josipu u snu ne donosi nikakvu informaciju. Ona samo navodi na odluku. Odluka može biti: da ili ne. Josip joj uvijek odgovara pozitivno –on prihvaća Božju objavu –on je poslušan.
Blagdan Svete Obitelji pokazuje koliko su obiteljski odnosi dragocjeni za cijeli ljudski život.
