Šeste nedjelje kroz godinu svete mise su slavljene u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Svetu misu u 9 sati predvodio je don Branko Čagelj (vojni kapelan u Petrinji) dok je svetu misu u 11 sati predvodio župnik preč. Luka Blažević.
Čitanja današnje nedjelje govore o "zapovijedima i propisima" (usp. Sir 15,15). "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu." Nije ubojstvo prije svega samo ubojstvo. Puno je načina kako razoriti život. Kako može jedna riječ biti ranjavajuća – slučajno bačena u prostor ili ciljano izgovorena?! Riječi mogu udarati, ubiti, kad se one koriste kao krilatice. One mogu isključiti, ubiti i prije nego je netko ubijen.
Isto tako kada govorimo o preljubu. Nije preljub tek onda kad se dogodi kao preljub. U braku se radi o osobnom odnosu; o odgovornosti za drugoga. "Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu." To zvuči starinski, otrcano. A ipak upućuje na dostojanstvo i poštovanje. Čovjek i žena nisu objekti koji se mogu koristiti po volji. Puno više njihovo međusobno ophođenje zahtijeva od njih obostrani respekt i pažnju jednoga prema drugome.
Kada je govor o svađi, onda svađa nije tek onda kad se dogodi kao svađa. Ako tvoj brat ili tvoja sestra imaju nešto protiv tebe, idi i najprije se izmiri, a onda dođi slaviti službu Božju. Upada u oči da se ne kaže, da ti imaš nešto protiv drugoga, nego da drugi ima nešto protiv tebe! Bez izmirujuće riječi nema službe Božje. Jedna gotovo nevjerojatna riječ, koja nije pogodila u srce samo Isusove slušatelje. Strogo uzevši morali bismo po svoj prilici na ovom mjestu prekinuti službu Božju!
To su bile tri od više usporedbi ili suočenja koje Isus razvija. Njima je zajedničko,da se tu ne radi samo o pravu i redu, nego se pred Bogom radi o vlastitom srcu. Pred njim se broji manje to, što sam učinio i formalno ispunio, nego puno više to, što iz nutrine srca dolazi. Stoga se ne može ići za tim, da se zapovijed propisno ispuni a u isto vrijeme sagriješim srcem protiv toga. To proturječje raskrinkava Isus.
On ohrabruje za jedan pošten stav. Gdje pogriješi srce, gdje naši odnosi i naš rad nisu nošeni od darujuće ljubavi, tu sam u suprotnosti sa samim sobom kod službe Božje. Stoga ne možemo ni Bogu ni čovjeku nešto darovati ako srce nije tu. To je pozadina svi zaoštrenih Isusovih riječi. One ne idu za tim da moraliziraju i učine našu savjest lošom, nego da nas vode u dubinu i u zrele odnose.
Tako viđene žele nas riječi govora na Gori ohrabriti za pošten stav prema Bogu i ljudima. Drugim riječima: neka ostane tvoja misao vodilja na tragu! Ne očajavaj zbog toga što su tvoje misli pomiješane i nisu uvijek bistre, čiste. Tada ne ćeš druge tako brzo i prezirno podcijeniti, ili im podmetnuti zlo. Puno više pošteno gledaj samoga sebe, ispitaj svoje srce prema svojim mislima i ne zavaravaj sebe ni drugoga.
S time je povezano ohrabrenje za pouzdanost i sigurnost. "Vaše Da neka bude Da, vaše Ne neka bude Ne! Što je više od toga, od Zloga je." Jesam li pošten i autentičan u mojim mislima i u mojim djelima, tako da se u samoga sebe mogu pouzdati i na onoga koji sa mnom djeluje!? Autentičan u mojim riječima, gestama i mislima!?
Konačno će nam dakako u svemu daljnjemu pomoći povjerenje u veličinu i milosrđe Božje. Jer tko je napokon gospodar svih svojih misli i osjećaja! I tko može kazati da on ne bi imao ponora! Bog je veći od našega srca; to je više nego utješno obećanje. Njemu se smijemo povjeriti, iako su naše misli i motivi pomiješani. Isus neće opozvati svoje jasne riječi. Te će nas riječi obgrliti njegovom božanskom ljubavlju.
Isusovi primjeri zahvaćaju svakidašnjicu. Oni nas pogađaju, jer se s njima konfrontiraju osjećaji našega vlastitoga srca. Upravo nas pozivaju, da idemo do biti vlastitih motiva i da se konačno povjerimo Bogu, jer on zna konačne namjere našega srca.
Razmišljanje: Franjevci-split.hr
