On zna što nas boli
U jednoj hasidskoj priči prijatelj pita prijatelja: "Kaži mi, ljubiš li me?" Prijatelj odgovara: "Veoma te ljubim." Onda prijatelj pita dalje: "Znaš li što me boli?" "Kako mogu znati što te boli?", odgovori prijatelj. "Ako ne znaš što me boli, kako možeš kazati, da me ljubiš?" Ipak shvati: ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."
Ta kratka priča izražava nešto bitno za naš život: "Ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."
To je ujedno mudrost, koja se provlači kroz uskrsne priče u evanđelista Ivana. U svim susretima četvrtoga evanđelja Uskrsli pokazuje da on ljubi svoje prijatelje, da on ozbiljno uzima njihove rane i stoga se veže tamo gdje njih nešto boli, i kroz susrete s njim liječi ih. To smo mogli slijediti prošlih uskrsnih nedjelja: tako Uskrsli ozbiljno uzima oproštajnu bol Marije Magdalene koja plače uz prazan grob, jer je očigledno netko uzeo tijelo, a to je ono zadnje što ostaje od ljubljenog čovjeka i ona tuguje za svojim prijateljem. Nju Isus ozbiljno uzima u njenoj boli.
Krist također ozbiljno uzima nutarnje rane Tome apostola. Taj nije jednostavno sumnjivac, nego očajnik koji je svu nadu stavio u Isusa i stoga ne može shvatiti katastrofu Velikoga petka. Njemu Uskrsli pokazuje svoje rane. Toma smije "opipati" rane i tako napipati što znači uskrsnuće. "Ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."
Također današnje evanđelje po Luki govori o dvojici učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus, na kojemu susreću Isusa. I taj susret ostaje tajnovit. Učenici ne prepoznaju Isusa. On je najprije suputnik kojega ne prepoznaju. Ali se čini da on poznaje njihova pitanja. To što počinje tajnovito, i dalje ostaje tajna. Učenici u trenutku spoznaje ne mogu zadržati Isusa. Oni su najprije s njime na putu. On ih podsjeća što je pisano o Mesiji u pismima. Tada ga oni mole da ostane s njima jer su dirnuti od njegove prisutnosti. Isus, koji na njihovu molbu ulazi u kuću, priređuje im večeru i lomi kruh. U tom trenutku u kojemu poput zrake svjetlosti u tami, stranac postaje prijatelj, i oni ga prepoznaju kao Mesiju, Isus ponovno iščezava. Prepoznavanje i iščeznuće je jedinstven trenutak i jedinstven događaj. I budući da Isus iščezava učenici ne mogu zadržati trenutak spoznaje. Sve skupa ostaje tajna.
Ipak se događa ono odlučujuće: učenici imaju iskustvo spoznaje, da im Isus nije više daleko. Taj koji je prije bio njihov suputnik, živi u njima (usp. Gal 2,20). On im je sasvim blizu. I jer oni znaju za tu Isusovu blizinu, mogu krenuti i vratiti se u Jeruzalem. Trenutak njihove spoznaje ostaje tajna. Usred pričanja stoji poziv kojeg obojica učenika upućuju Isusu:"Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" Oni su ti koji pozivaju stranca u svoju kuću. U toj molbi sadržan je cijeli život. Uvijek kada Isusa pozivamo u našu kuću, tj. u naš život, događa se tajna našega života. Tako kao što Isus u Lukinom pričanju uzima kruh, blagoslivlja ga, lomi i daje, da bi taj trenutak ispunio svojom prisutnošću, tako Isus želi svojom prisutnošću ispuniti naš život, ako ga za to molimo.
Puno toga se može promijeniti u Crkvi i u našem životu ako poput učenika iz Emausa pozovemo Isusa u naš život. To što se tamo dogodilo, dogodit će se i na nama. Ako je Isus tada uzeo kruh i blagoslovio ga, da bi ga razlomio i podijelio a time se uprisutnio, to se događa sada i nama. Isus bi htio stupiti u dijalog sa svakim čovjekom, ako ga taj pozove, i kazati mu da je prihvaćen i blagoslovljen. Premda čovjek doživi klonulost u životu, to nije kraj, on treba puno više prepoznati početak novoga života.
Na temelju naših iskustava mi kažemo: život i vjera ostaju tajna. Ali tamo, gdje stupimo u dijalog s Bogom, otvara s tajna. To je nova otvorenost koja nam omogućava putove koje još ne poznajemo. Ta nedjeljna ispovijed tajne vjere nalazi svoj izričaj u riječima: "Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo". To nas može podsjetiti i ohrabriti da je Isus stvarno pozvan u naš život. Možda u sebi možemo također moliti: "Gospodine, ostani sada sa mnom. Pozivam te u kuću moga života. Dođi u svaki trenutak moje povijesti. Dođi u tamu i skrivenost moga života". Tada bismo mogli biti obdareni slutnjom što slavimo Uskrsom: Krist živi. Gospodin je uistinu uskrsnuo. On nam nije daleko. Ima njegovih tragova u našem životu. Neka ostane s nama i sa svim svojim vjernicima kroz vrijeme i vječnost.
Razmišljanje: Franjevci-split