U nedjelju 3. svibnja prema odredbi Civilnog stožera i crkvenih vlasti započeli smo opet sa svetim misama s narodom, naravno uz pridržavanje svih zravstvenih mjera.
Sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli dok je sveta misa u 11 sati slavljena u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Isus – trpeći Pastir
Današnja četvrta vazmena nedjelja stavlja nam pred oči sliku koja nam je možda postala strana, sliku pastira. Kod prvih kršćana to je ipak bilo jedno od najpoznatijih predstavljanja Isusa. U rimskim katakombama, grobnim mjestima iz trećega i četvrtog stoljeća, nalazimo taj motiv u različitima prikazima: Krist, koji nosi na svojim ramenima janje; Krist s pastirskim štapom i janje; Krist – Pastir pod stablom života, koji pokazuje vrata raja. Sigurno vam pada na um slika Dobrog Pastira, koji zrači brigom i koji budi povjerenje. Današnje drugo čitanje potresa malo ovu idilu: "On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste." Ovdje će slika pastira koji na svojim ramenima nosi ovcu, biti zamijenjena slikom Krista koji nosi križ.
Za Ivana je odnos pastira i njegova stada u središtu. Njegova služba bit će označena po srdačnosti odnosa i povjerenja. Ali to ne isključuje negativna iskustva: mogućnost rasipanja po prisutnim razbojnicima i kradljivcima. "Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik." (Iv 10,1) "Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi" (Iv 10,10 a). Naglasak evanđelja je na Isusovoj izjavi: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10,10 b). Zato se on hvata u koštac s neprijateljima ovaca.
Ozbiljnost i napetost Isusove pastirske službe iznesena je u poslanici apostola Petra koja je napisana za kršćanske zajednice u Maloj Aziji. "On koji grijeha ne učini…on je bio osramoćen…on je trpio…on je grijehe naše ponio na drvo križa…"(usp. 1. Pt 2, 22-24). Ovdje je jasno: Kristova pastirska služba sadrži njegovu ljubav i brigu, s kojima je povezana spremnost na žrtvu. Ta se izjava podudara s Isusovim riječima u kojima raspoznajni kriterij istinskog pastira dolazi na svjetlo: "Pastir dobri život svoj polaže za ovce" (Iv 10,11b). Petar je siguran da je spasenje svakoga čovjeka izvršeno po Isusovoj žrtvi na križu.
Svaki je krštenik nasljednik Isusa, svoga Pastira. Petar u svojoj poslanici ne sumnja da to može značiti i patnju. "Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim." Te riječi zvuče za nas, kršćane dvadeset i prvog stoljeća, tvrdo i nerazumljivo. Kako povezati "patnju" s "milošću"? Zar naočigled mnogih patnja našega vremena ne postavljamo pitanje: zašto Bog to dopušta? Zar nas u našemu životu nitko o tome nije pitao? Ta pitanja postavljana su i jednom od najvećih teologa dvadesetog stoljeća, Romanu Gvardiniju. Dok je na smrt ležao na svome bolesničkom krevetu, rekao je jednome od svojih poznanika: "Kad u kratkom vremenu budem gledao Boga licem u lice, on će me puno toga pitati. Ali, i ja ću njemu postaviti nekoliko pitanja. Čvrsto se nadam, da će mi odgovoriti na ono što u nijednoj knjizi, ni u Svetom pismu nisam našao. Nijedna dogma i nijedna učiteljska služba to mi nije mogla dati. Ja mislim odgovor na pitanje: zašto su za spasenje čovjeka potrebne stranputice preko patnje ili krivnje?" Najzad moramo priznati, da patnju ne možemo temeljito ispitati; ona ostaje tajna, kojoj se možemo približiti u svjetlu Kristove smrti i pokušati pronaći njezin smisao. Jer na kraju stoji uskrsnuće.
Kao što je bol obilježje bolesti, koja nas treba potaknuti da tu bolest liječimo, tako može i patnja biti prigoda, da razmišljamo o našem životnom putu, i da ga eventualno popravljamo. To može zahtijevati bolne promjene. Isto tako bilo bi potrebno da nanovo razmišljamo o Bogu i njegovoj ulozi u našemu životu. Spoznaja, da zemaljska egzistencija ne posjeduje karakter vječnosti, to bi nas moglo potaknuti, da preispitamo prioritete (novac, uspjeh, moć, ugled, prijateljstvo, povjerenje, vjernost) i da ispravno postavimo težište, odnosno da ga izmijenimo. Tako gledajući, približavamo se razumijevanju, da nas Bog i u patnji i u milosti želi dovesti na pravi put koji za nas završava u uskrsnuću.
Poruka današnjih čitanja: "Njegovom se modricom izliječiste" i "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (usp. Iv 10,10 b) ne ograničava se samo na osobni život, nego obuhvaća cijelo stvorenje, za koje je Isus također i danas Dobri pastir. U događajima nesavršenosti i zla ovoga svijeta, koja se danomice manifestiraju u prirodnim katastrofama, ratovima, tlačenju i mržnji, ne gubimo nadu u spasenje. Smijemo se povjeriti "pastiru i čuvaru naših duša" (usp. 1 Petr 2,25), Isusu Kristu koji cio svemir vodi k dovršenju.
Razmišljanje: Franjevci-split
