U nedjelju 24. svibnja na 7. vazmenu nedjelju svete mise su slavljene u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Svete mise je predvodio župnik preč. Luka Blažević.
Isus je mnogo molio. Povlačio se u samoću. Molio je na brdu. Molio je u noći. Mi jedva znamo što i kako je molio. To ostaje njegova tajna. Kao što naše moljenje ostaje naša tajna. Moljenje je stvar srca. Nešto vrlo osobno, intimno. Kad promatram molitelje u crkvi koji su upalili svijeću, klekli, tiho sjede zatvorenih očiju: što ja znam o njihovoj molitvi? Ali to me dira.
Tu i tamo do nas dopire riječ glasne molitve, potresne molitve u muci križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!" Puno puta smijemo na trenutak pogledati malo u dušu Isusovu. Slutimo što pokreće njegovo srce. Zbog čega moli.
Nijedna Isusova molitva nije tako izvorno predana kao Isusova "oproštajna molitva", malo sati prije uhićenja, smrtne osude. Danas čitamo prvi dio te molitve. To je nešto kao Isusova oporuka, njegova posljednja volja, koju on povjerava Bogu. Prva riječ te molitve kazuje ukratko sve , što Isusu leži na srcu: "Oče!" Tako on oslovljava Boga. Tako trebamo i mi oslovljavati Boga: "Oče naš!" Ako to shvatimo, ako nam to stvarno uđe u srce, tada smo sretni.
Isusova posljednja želja je da upoznamo Boga. Zato moli on. Prečesto ne mislimo na Boga. Često imamo uske, krive predodžbe o njemu. Slike o dalekom Bogu, o starom čovjeku s bijelom bradom. Ili o Bogu-knjigovođi, koji točno vodi knjigu naših grijeha i pogrešaka. Taj sve točno zapaža i ništa mu ne može umaći. Ili o dragom Bogu koji pušta drage ljude da budu svoji, a za njih se ne briga.
Isus moli, da mi trebamo upoznati Boga kao njegova i našega Oca: "Objavio sam ime tvoje ljudima." Da, mi možemo upoznati Boga. Mi samo trebamo gledati na Isusa. Tada vidimo kakav je Bog. Mi trebamo samo slušati Isusa, i tada slušamo samoga Boga. Nije li to nešto veličanstveno? Bog je neshvatljiv, ali Isus je "Bog za prihvaćanje". Bog bi nam želio pokazati tko je on, i stoga je Isus došao da ga možemo susresti. Zato je to tako važno, tako napeto, da točno pazimo na Isusove riječi. U njima nam govori Bog. S ljudskim gestama, s ljudskim srcem.
I znamo da je on sa svojim srcem molio za nas ljude. Za sve? Ili samo za neke? Je li njegovo srce otvoreno za sve ljude? Ili samo za neke osobito dobre? Za izabrane? Zar Isus sam nije rekao: "Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni." Vjerujem da je Isus uvijek na poseban način molio za one koji su najhitnije trebali pomoć. Za najugroženije! Za one koji su jako pritisnuti.
Zar to i mi ne činimo? Zar jedna majka ne moli osobito za svoju djecu koja su u najvećoj opasnosti, u najvećoj nevolji? Tu je puno puta molitva burna i jaka. Uz tu je molitvu cijelo srce. "Moliti za druge znači dati svoje srce", kaže monah Siluan s brda Atosa. Isus je dao svoje srce. Prolio je svoju krv do smrti na križu. Tako ozbiljna bila je njegova molitva – za mene, i tebe, koji smo siromašni grešnici.
Razmišljanje: Franjevci-split
