Što Crkva moli to i vjeruje. “Lex orandi-lex credendi”: zakon molitve je zakon vjerovanja. U tom smislu danas ćemo se okrenuti zbornoj molitvi koju svećenik ove nedjelje u ime naroda upućuje Bogu. To je vrlo stara molitva a potječe iz prvoga dijela “Sacramentarium Triplex” i nalazi se u Ciriškoj centralnoj biblioteci i seže unatrag tisuću godina.
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom.
Zborna molitva sastoji se iz dva dijela: prvi dio izriče da smo po krštenju postali “djeca svjetla”. U drugom dijelu svećenik moli za to, da ostanemo u “svjetlu istine”. O tome ćemo malo razmišljati.
Kako to da se krštenje označava kao “rasvjetljenje, spoznaja”? Krist, vječna Riječ Božja je “Svjetlo od svjetla” i tko ostaje u zajedništvu s njim, raspetim i uskrsnulim, taj je iz tame zablude i grijeha prešao u kraljevstvo svjetla. Uskrsna svijeća i krsna svijeća su odgovarajući znak za tu istinu.
Svaki čovjek traga za istinom o sebi i o svome životu. Ako smo našli izvor istine – a to je Bog sam-tada je naše srce osvijetljeno, obasjano. Radujemo se da možemo iskusiti svoj život kao sadržajan. Vjera nam ulijeva sigurnost i daje nam nadu i pouzdanje i preko smrti. Ne samo početak nego i cilj života usidreni su u Božjoj ljubavi.
Milost sinovstva božjeg koje primamo u svetom krštenju čini nas “djecom svjetla” koja nemaju više posla s “djelima tame”. Pavao piše: “Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti” (Rim 13,12). “Smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu” (Rim 6,11).
U drugom dijelu Zborne molitve molimo Boga da u nama sačuva milost krštenja. Neka se Bog pobrine da ponovno ne upadnemo u tamu zablude, nego da ostanemo u svjetlu njegove istine. Samo tada ćemo dobiti život u Kristu (usp. Mt 10,39).
Ne zavaravajmo se: On pravi razliku je li netko ima svjetlo vjere ili ne. Nije isto u kojeg Boga vjerujemo i kojoj religiji pripadamo. Zahvalni smo za to da nam je Isus Krist objavio nebeskog Oca i mi u Duhu Svetom po Crkvi imamo udjela u ovoj istini. Stoga živimo tako da nam ne pomrači istina o ljubavi Božjoj. Ne dopustimo da tama grijeha ima moć nad nama. To možemo postići samo ako nam Bog daruje svoju milost. Baš zato ga molimo, jer vjerujemo, da nas On uslišava.
Kao kompas za naš život Bog nam je darovao savjest. To je unutarnji organ koji mora biti izručen istini Božjoj kako mi nalazimo nju u Riječi Božjoj i kako nas Crkva uči. Ako savjest zabludi, tada se može dogoditi da se čovjek ispričava tako dugo dok ne uvidi tu zabludu i nije sam odgovoran za to. Ipak smo dužni brinuti se za oblikovanje savjesti. Mi moramo taj kompas tako reći uvijek iznova provjeravati da nam on stvarno pokaže put do našega posljednjeg cilja za koji smo stvoreni.
Tako bi nam svjetlo Kristovo moglo uvijek svijetliti, da bismo-vođeni od naše nebeske Majke Marije, jednom smjeli stupiti u puninu one slave, koja nam je obećana u vječnom Božjem kraljevstvu.
Razmišljanje: Franjevci-split
