Osamnaesta je nedjelja kroz godinu i ušli smo u mjesec kolovoz. Pošto je prva nedjelja u mjesecu, sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli. Euharistijsko slavlje u 11 sati slavljeno je u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Mnogim ljudima u ovom životu nije lako: gurnuti su na rub društva i zapostavljeni su. Događa im se možda velika nepravda koju je teško popraviti. Nerijetko se događa da oni koji su pogođeni, uzdišu i kažu: “Gdje još mogu naći pravo i pravednost?” Možda se nakon bolnih iskustava potpuno predaju i kažu: “Na zemlji nema pravednosti, samo se bogati i moćnici probijaju i uspijevaju!”
Ali, je li to završna riječ povijesti? Je li stvarno tako, da na kraju zli pobjeđuju, a oni koji su se trudili oko dobra u svome životu podlegnu? Je li uistinu sve to što svijet i život nude? Treba li dopustiti da nam ljudi koji ne vjeruju u nastavak života poslije smrti i koji ne vjeruju u Boga kao milosrdnog i pravednog suca, uzdrmaju nadu u pravednost. Čini se stvarno često, da prisvajaju za sebe oni, koji se probijaju na račun drugih, a mnogi nedužni i ranjeni u svojim pravima trpe štetu.
Sveti Pavao u današnjoj poslanici Rimljanima, u drugom čitanju ove nedjelje ne poziva se na pravednost, koja će konačno pobijediti, nego na ljubav Kristovu. On se pouzdaje u tu ljubav da nadvladava sve zapreke i neugodnosti i da konačno ostaje pobjednička. One koji će primiti poslanicu pita: “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” i priznaje, “ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni glad, ni golotinja, ni pogibao, ni mač”, nemaju moć da rastave vjerujuće od zajedništva s Gospodinom Isusom Kristom.
To što se stvarno broji i što ostaje, prema shvaćanju svetoga Pavla nije ni moć, ni sila, ni nepravda, ni izrabljivanje, nego “ljubav Božja koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu”.
Sva moć ljubavi-nije li to svijetu strano? Ne govori li iskustvo protiv toga, tako da čovjek koji je trijezan i misli, mora kazati, da takvo što ne može potvrditi? Nije li Isus Krist koji je sve stavio na ljubav, sam propao, kad je na križu podnio smrt? Nisu li moć grijeha i zloća ljudi dopustili da se sve to izjalovi. Što je preostalo?
Tako može kazati samo netko tko ne vjeruje u Isusovo uskrsnuće.
Ako bi uskrsnuće bilo samo tješenje ili dječja bajka, tada bismo mi kršćani stajali na lošem temelju. Mi bismo vjerovali u nešto što uopće ne stoji i što naš život ne može nositi. Tada stvarno ne bismo imali nade da će Bog na kraju izvesti pravednost i ljubav i da bi mogao uspostaviti pravi red.
Svakako: uskrsnuće našega Gospodina Isusa Krista je na jedinstven način posvjedočeno po ljudima koji su ga susreli i po kojima je on učinio božanski proboj u ovaj svijet. Oni su upravo bili spremni dati svoj život za istinu, kako pokazuje primjer apostola koji su gotovo svi umrli kao mučenici.
Baš u tom jedinstvu smrti i uskrsnuća apostol Pavao vidi pobjedu ljubavi Kristove. Ona je jača od grijeha i smrti i svake nepravde i ostaje pobjednička iako se prije moglo činiti kao da bi ljubav bila bespomoćna i da ništa ne može protiv zloće svijeta.
Na taj način za nas kršćane vrijedi, da našu nadu stavimo jedino na snagu ljubavi Božje koja se nama objavila u Isusu Kristu. Ako mi to činimo, tada gradimo na sigurnom temelju. Tada nas konačno ništa ne može uzdrmati ni obeshrabriti. S apostolom Pavlom smijemo stoga biti svjesni, da nas ni “smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnje, ni buduće, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koji stvor neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Razmišljanje: Franjevci-split
