Dvadeset i prve nedjelje kroz godinu 23. kolovoza svete mise u našoj župi sv. Josipa slavljene su u 9 i 11 sati.
Na euharistijskom slavlju u 11 sati sakramentu krštenja pristupila je Antea Orešković. Antea je kći Marka Oreškovića i Katarine r. Fero. Kumovi na krštenju bili su Maja i Valentino Modrić. Obitelji i kumovima čestitamo na daru života i sakramentu krštenja!
Razmišljanje:
Što govore ljudi o meni?
U vrijeme izbora po našim ulicama i trgovima, po zidovima i stablima stotine plakata sa ženama i muškarcima, političarima koji se natječu za naše glasove. Oni nas žele pridobiti za sebe, za svoju stranku. Drže o sebi da su sposobni, gledaju nas s tih plakata i pitaju: “Što mislite o meni? Jesam li sposoban biti vaš delegat,ministar, predsjednik ili predsjednica?” I Isus pita svoje učenike: “Što govore ljudi o meni a što vi kažete?” Petar reče: “Ti si Krist – pomazanik, Sin Boga živoga.”
Petar je poznavao Isusa već dulje vrijeme. Bili su zajedno na putu. Postali su prijatelji. Petar je doživio Isusa kao čovjeka koji se zauzimao za ljude na rubu društva. Doživio je kako Isus liječi gubavce. Jedno takvo ozdravljenje značilo je: vraćanje života ovim bolesnicima. Oni više nisu morali biti izvan mjesta i živjeti izvan obitelji. Mogli su se vratiti u život i započeti novi. S obiteljima i prijateljima. Za njih više nema izolacije. Dakle, Petar je doživio Isusa kao onoga koji je okrenut prema ljudima. On k njima ide i brine se za njih. Ljudima oprašta i uvijek im priča o milosrđu svoga Oca. On ne treba zidne plakate niti izbornu strategiju. Petar je to doživio i daje jasno svjedočanstvo:”Ti si Krist, Sin Božji!” A Isus će njemu: “Ti si Petar-Stijena!” Premda je Petar, tako se čini, puno puta prevrtljiv, Isus se oslanja na njega. Njemu povjerava puno toga, ohrabruje ga za mnogo toga, on na njemu gradi i vjeruje u njega.
Isusovo pitanje: “A što vi mislite o meni?”, ne završava s Petrom u vrijeme učenika. Ne, ono ide dalje kroz stoljeća povijesti do nas danas. To pitanje upućeno je svakome i svakoj i ujedno je poruka nama. Ti i ja, mi ćemo biti pitani: “Što vi kažete o meni?”
Svaki od nas je upoznao Isusa. Počevši od našega rođenja i krštenja mi imamo svoju povijest s njime. U našoj župskoj zajednici mogu se čuti osobni odgovori koji nam pričaju o tome što su pojedinci doživjeli s Isusom:
“On mi je dao snagu kad sam bio bolestan. Kad više nisam znao tko mi još može pomoći.”
“Ja sam osjetila da je Isus uza me kad sam se nakon rastave našla u situaciji koja mi je prijetila da ću upasti u duboku jamu.”
“Da nije bilo Isusa, da nisam osjetila njegovu blizinu, ja nikada ne bih mogla podnijeti smrt moga muža.”
“To je bio poseban doživljaj, tako pričaju mladi koji su se vratili iz Taizéa. To je bilo nešto osobito. To pjevanje i molitva duboko su me dirnuli.”
Učenici na putu za Emaus, nakon Isusova uskrsnuća idu s Isusom i opisuju stanje svoje duše: “Zar nije gorjelo srce u nama…?”
Mislimo na minute i časove u kojima smo osjetili: Isus je za mene tu, on je sada tu! On je sa mnom, pokraj mene. Sa mnom je na mome životnom putu.
Tko će na izborima biti izabran? Mi ne znamo. Mi ne znamo ni hoće li nečiji smiješak sa zidnoga plakata ili govor na mnogim mjestima potaknuti birače da zaokruže dotično ime. Znamo što nam je Isus pokazao: okrenutost prema ljudima, biti za njih tu. Na osobit način za siromašne, progonjene, one koji su na rubu društva i koji nemaju odvjetnika koji bi se zauzeo za njih. U vjerovanju ćemo odgovoriti formalno na Isusovo pitanje: “Što vi mislite o meni?” To pokažimo ne samo ovdje u crkvi nego i u našoj svagdašnjici, da smo doživjeli Isusa kao prijatelja, kao onoga koji s nama ide i kao prijatelja kojega slušamo. Ako to iskustvo uvijek priznajemo u molitvi ili u razgovoru s drugima, tada i za nas vrijedi Isusovo ohrabrujuće obećanje Petru ali i nama danas: na tebi, na svakome pojedinom i pojedinoj, sa svim jakim i slabim stranama, na tebi i na meni želi Isus i dalje graditi svoju Crkvu. Kao i Petar smijemo i mi učiniti pogreške i kao i on vjerovati Bogu, da on sve još jednom okreće na dobro. Molimo za to da mnogi ljudi prihvate tu poruku i nju pokušaju živjeti u svojoj svagdašnjici. Molimo i za to, da naš papa Franjo sa svojom službom i dalje može biti stijena i temelj naše Crkve.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
