Dvadeset i treća je nedjelja kroz godinu i ušli smo u mjesec rujan. Prva je nedjelja u mjesecu te je sveta misa u 9 sati slavljena u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli. Sveta misa u 11 sati slavljena je u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Gdje su dvojica ili trojica…
Gdje su dvojica ili trojica sabrana što se događa? Ruku na srce! Većinom se govori o nekome koji nije tu. Naslućujem: većinom ga se ogovara! Budimo pošteni: kad su dvojica ili trojica sabrani govore li o nekome odsutnome samo dobro? To je na žalost tako da se o pogreškama drugih više govori nego o njegovim dobrim stranama. Tužimo se na medije da šire loše vijesti. Ali što sami činimo ako govorimo o drugima?
U današnjem evanđelju Isus daje određena praktična pravila kako trebamo ophoditi sa pogreškama drugih. Kako bi drukčije izgledao naš zajednički život ako bismo se htjeli držati Isusovih uputa! Nije li gotovo uvijek tako da onaj koga se kritizira kao posljednji čuje o kritici koja se bavi njime. Prije nego što netko ima hrabrosti zbunjenoga osobno osloviti, već se iza njegovih leđa revno govorilo.
Isusova uputa je jasna: najprije razgovor u četiri oka. Nasamo! Prije tračeva i širenja pogrešaka pred drugima, imaj hrabrosti zbunjenoga direktno upozoriti i osloviti! Ima slučajeva da vjernici napišu pismo biskupu o nekome svećeniku ili suradniku. Dobro je da ih biskup upita: Jeste li s njime već govorili? Zašto nam nije lako s drugim razgovarati o njegovim pogreškama i teško nam je tražiti s njime direktni razgovor?
Isplati se u tom slučaju ispitati vlastitu savjest. Vrlo često nas je strah razgovarati osobno s drugim o njegovim pogreškama jer nam to također može škoditi , prije svega ako se radi o pretpostavljenom, o šefu.
Tek kad taj razgovor ništa ne koristi trebaju “dvojica ili trojica svjedoka”. Zašto? Da zbunjeni ima šansu priznati svoju pogrešku i ponovo se vratiti u zajednicu. Ako ne zgrabi tu šansu to može značiti isključenje iz zajednice.
Isusova molba je jasna: svi možemo učiniti pogrešku. Ali baš stoga trebamo jedni drugima pomoći da učimo na pogreškama i da pronađemo put kako izići iz tih pogrešaka. To uspijeva samo ako zbunjeni nije javno osramoćen nego biva osobno oslovljen.
Ako imamo hrabrosti tada može nastupiti Isusovo obećanje: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
Gdje su ljudi otvoreni, pošteni i s puno ljubavi međusobno ophode, tu je Isusova riječ stvarno doživljena. Jedna obitelj u kojoj se zajedno moli može biti takvo mjesto. Koja je to snaga ako su bračni drugovi povezani u vjeri i molitvi: tu je Bog prisutan kao treći u savezu. Gdje su ljudi međusobno povezani tu je prostor povjerenja da jedni drugima kažu pogreške i zajedno ih svladavaju. Zar to nije moguće?
Zbog čega ste se prošli tjedan ljutili? Ima li događaja zbog kojih ste bili bijesni? Nezgoda uz koje ste mislili: “To nije ispravno. To tako ne treba biti!”? Ako je bilo takvih događaja, kako ste na njih reagirali?
Možda ste rekli: “Tu se ne može ništa učiniti!” Ili: “Prestani, ti spletkariš!” Kako postupamo ako se dogodi nepravda? Kako zahvaća Bog ako zavlada nepravda? Donesimo pred Boga iskustva nepravdi i našu čežnju za pravednijim svijetom. Kako postupamo s konfliktima i svađama? U različitim mišljenjima među bračnim drugovima, u obitelji, među roditeljima i djecom, među generacijama? Što se događa kada susjedi i radni kolege ne mogu više trpjeti jedni druge? Još nikada nije bilo tako puno sudskih postupaka kao danas. Jesmo li možda zaboravili otvoreno i konstruktivno riješiti međusobno sporove i svađu? Naći putove iako se čini neizgledno?!
Jedan čovjek koji je nakon velikoga razočaranja ostao vjeran Crkvi, napisao je u svom dnevniku: “Kada bi ona, Crkva, bila savršena, ja bih se morao nje bojati. Nesavršena kakva je, mogu je ljubiti.” To je vrlo simpatična riječ o Crkvi i odgovara onomu što Crkva sama o sebi kaže: zajednica svetih i zajednica grješnika.
Razmišljanje: Franjevci-split
