U ponedjeljak 21. rujna u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli svečano je proslavljen župni patron sv. Matej. Svečano koncelebrirano misno slavlje u 17 sati predvodio je župni vikar iz Gospića vlč. Domagoj Tujmer. Uz domaćeg župnika preč. Luku Blaževića u koncelebraciji su sudjelovali generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević, ekonom biskupije preč. Nikola Turkalj, župnik iz Korenice mons. Mile Čančar, gospićki župnik vlč. Mario Vazgeč, župnik perušički vlč. Mile Šajfar, don Nikola Tokić iz Biograda i vlč. Marko Dominić iz Zagreba.
Ova proslava na neki način okuplja sve Kuljane koji su raseljeni diljem naše Domovine te na taj način dolaze na svoju rodnu grudu slaviti Gospodina i družiti se sa sumještanima kojih je ostao mali broj.
O sv. Mateju, koji je u puku popularan svetac, osim iz Evanđelja ne zna se mnogo. Vrlo je važan izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima, te im je napisao Evanđelje na aramejskom jeziku, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku. Istovjetnost je potvrdila i Papinska biblijska komisija 19. lipnja 1911.
Matej je pisao svoje evanđelje za Židove u Palestini koji su bili dobro upućeni u Sveto pismo Staroga zavjeta. Njima je htio dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija, te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejino. I tako redom.
Iako se o Evanđelju sv. Mateja može mnogo pisati, a i pisano je, ipak o njegovu životnome putu poslije razlaza apostola ne zna se gotovo ništa, pa ni kamo je pošao naviještati Radosnu vijest. Nije poznato ni mjesto, ni vrijeme njegove smrti.
Od 954. godine njegove relikvije nalaze se u Salernu. Jedno su se vrijeme te relikvije, zbog teških prilika, čuvale sakrivene pa su pomalo pale i u zaborav. Ponovno su pronađene oko god. 1080. i položene u crkvu podignutu njemu u čast. Vjernici iz Kampanije u salernitanskoj katedrali još i danas časte relikvije prvog evanđelista.
Evanđelje se sv. Mateja naziva i "crkvenim" evanđeljem. A to je zato što, opisujući pet velikih govora, opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način poseban interes za unutarnji život Crkve i onim što će se događati u crkvenoj zajednici.
Matejev kip ili sliku nalazimo u mnogim crkvama, najčešće zajedno s ostala tri evanđelista. U ruci drži knjigu, koja je znak da je napisao Evanđelje. Likovni umjetnici uz Mateja često stavljaju lik anđela, što mu je među evanđelistima i znak raspoznavanja, jer uz Marka je lav, uz Luku govedo, a uz Ivana orao. Zaštitik je grada Salerna i Triera ( Njemačka ), carinika, poreznika, bankara, zaštitara, brokera, računovođa i knjižničara.
