Dvadeset i sedma je nedjelja kroz godinu. Sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli, a misa u 11 sati u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Današnja prispodoba o vinogradu upućuje nas na stvarnost kraljevstva Božjega. Starozavjetno čitanje iz knjige proroka Izaije opisuje kako se vlasnik vinograda svim silama zauzima za svoj vinograd. Čini sve moguće, da bi vinograd pripremio za dobar urod, ali će biti razočaran. Tu se doslovno kaže: “On se nadao da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi?” Prorok Izaija pita, ne bi li se mogao dom Izraelov i ljudi Judejci usporediti s vinogradom i njegovim nasadom koji nisu donijeli dobre plodove. Očito se ide za tim da je od Boga izabrani narod postao pokoleban u vjeri i napustio Božju zapovijed, tako da ti ljudi više ne donose dobre plodove. Bog to ne može dopustiti; njemu je stalo do naroda koji je izabrao. I gdje se događa sud Božji i gdje postaje vidljivom njegova kažnjavajuća pravednost, to uistinu nije ništa drugo nego obnovljena milosna ponuda, mogućnost prihvatiti obraćenje i tako donositi dobre plodove.
Evanđelje ove nedjelje pokazuje nam u prispodobi o vinogradu i njegovim radnicima kako su upravo zakazali oni koji su primili posebne zadaće i odgovornost za njegu i brigu vinograda Izraela. Nevjerni zakupci zlostavljaju one koji dolaze kao glasnici vlasnika i ovome žele donijeti pripadajući prihod. Upravo zlostavljaju i ubijaju sina domaćina vinograda. Izjava je jasna: Bog je svoga sina Isusa Krista poslao u svijet, ali ga njegovi ne primiše. Prijeti strašan sud ako se ljudi ne obrate. Kazna će biti da će domaćin vinograda vinograd povjeriti drugome narodu koji će mu davati urod u svoje vrijeme. Ali i s ovom prispodobom i njezinim prijetećim zvučnim završnim riječima Bog ne cilja na propast i uništenje, nego na obraćenje i novi početak onih, koji su podbacili.
Pogađaju li nas ove slikovite Isusove riječi? Mi ne bismo trebali brzopleto sve doznačiti prošlosti ili se tužiti na židovski narod čiji su mjerodavni predstavnici tada bili slijepi za dolazak Otkupitelja. I nama vrijede Isusove riječi, i mi se pitamo, jesmo li uvijek bili vjerni prema poruci spasenja i mnogim milostima koje nam je Bog darovao.
Kako možemo biti dobre loze na trsu Kristu? Samo tada, ako smo povezani s njim? Tko vjeruje i ljubi i dopušta da Bog djeluje, ne treba očajavati. Bog daruje dobri plod iz srca koje mu se povjerava. Nikakva žrtva ni molitva nisu izgubljeni, ako sve naše molbe, brige i nevolje povjerimo Gospodinu. Plod našega srca poznaje samo Bog. On može također okrenuti na dobro, gdje smo sami nešto “pokvarili”. Bog piše i po krivim crtama.
Ovih dana mjeseca listopada želimo na poseban način zazivati Majku Božju, Kraljicu krunice. U toj molitvi povjerenja i predanja prepustimo se po Marijinim rukama Isusu, njezinom Sinu da nas vodi. Da, sveta djevice Marijo, pokaži nam Isusa svoga sina, vodi nas k njemu i izmoli nam da po njemu jednom milosno budemo primljeni u nebesko kraljevstvo. Amen.
Razmišljanje: Franjevci-split
