Danas slavimo 29. nedjelju kroz godinu. Ujedno je i Misijska nedjelja kada se sjećamo misionara diljem svijeta te također molimo za njih. Tako će sva milostinja koja će se danas skupiti ići za misije. Slavimo i sv. Luku evanđelistu te našem župniku čestitamo imendan!
Svetu misu u 9 sati predvodio je don Branko čagelj (vojni kapelan u Petrinji) u suslavlju s župnikom, a misu u 11 sati župnik preč. Luka Blažević.
Plaćanje poreza nikada nije bilo ugodno. Mi znamo da je porez potreban. Porezi su naš doprinos zajedništvu zajednica, državi, selu i gradu. S našim porezima uzdržava se sve što služi na korist: zdravstveni sistem i zbrinjavanje starijih osoba, naša sigurnost i infrastruktura, škole i sveučiliša i puno toga još. Porezi su potrebni i pravedni.
Što ako su oni neumjereni? Ako teret poreza tlači ljude? Ako se s porezima financira vlastito tlačenje, ugnjetavanje? Tako je bilo tada, u vrijeme Isusovo. Pretjerani porezi koji su prije svega služili da se financira okupator, ogromna vojna mašinerija rimskoga carstva.
Radikalni pobunjenici, ali i pravovjerni Židovi mislili su da se porez mora uskratiti. Pitanja koja su u vrijeme nacizma opterećivala mnoge u savjesti kad je trebalo financirati nepravedni režim koji je porezima financirao ludi rat i ubilačku policijsku državu. Je li dopušteno plaćati Hitleru porez? Tako je moglo biti postavljeno piatnje pred više od sedamdeset godina.
Dokle se mora i dokle se smije zajedno raditi s “lopovskom državom”? Je li Isus stvarno odgovorio na pitanje koje mu je postavljeno kao zamka? Da i ne! On najprije raskrinkava zlu namjeru koja se skriva iza pitanja, bi li rimskom caru trebalo plaćati porez: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Zašto mi postavljate stupicu?” Oni ne pitaju da bi došli do pravog odgovora, nego da Isusa “prevare”, da mu “podvale”. Kad bi njih interesiralo pravo rješenje ovoga teškog moralnog pitanja, mogao je Isus s njima zajedno pokušati rješiti to pitanje. Vidi se da je Isus pokazao, da su oni nepošteni licemjeri.
Isus dopušta da mu pokažu novac. To je naravno rimski novac. U novac je utisnuta slika i ime cara. Svi su koristili taj novac u platnom prometu. Njegovi slušatelji kao i on sam znaju da Biblija striktno zabranjuje slike. Dakle, pobožni Židov ne smije uzeti u ruku novac u koji je utisnuta slika čovjeka. Svakom primjenom važeće (rimske) monete ili valute, oni se sukobljavaju s drugom od deset Božjih zapovijedi.
Drukčije ne ide. Isus im to pokazuje. Mi živimo u svijetu u kojem je novac potreban, taj “nepravedni mamon” kako ga Isus naziva. Mi ne moežmo jednostavno”izići” iz svijeta. Moramo pokušati primjenjivati novac po mogućnosti pristojno, čestito, kao sredstvo a ne ka svrha samom sebi. Mi ne smijemo obožavati novac i učiniti ga božanstvom. Svjetska financijska kriza potsjeća nas na to!
“Podajte dakle caru carevo”. Plaćajte mu porez! To pripada životu na ovome svijetu. Ovdje se neće nikada sto posto događati pravda. Po mogućnosti nemojte sami činiti nikakvu nepravdu! “Podajte Bogu Božje!” Što pripada Bogu? Uistinu sve.
“Sve je tvoje”, kaže se u Tebe Boga hvalimo. Jer Bog je sve stvorio. Njemu treba zahvaljivati na svemu. Njemu dugujemo tijelo i život. Njemu treba pripadati naše srce. To je najvažnije u životu. Pitanje poreza, može biti važno i teško, ali ono nije najvažnije.
Razmišljanje: Franjevci-split
