U prvom čitanju slušali smo pohvalu Mudrosti a u evanđelju Isusovu prispodobu o mudrim i ludim djevicama. Što je tu zajedničko mogli bismo naslutiti ako se sjetimo da je rabinska tradicija glede prispodoba odigrala veliku ulogu za razumijevanje kod Isusovih slušatelja. Takve prispodobe često se nalaze u židovskom Talmudu. Talmud je zbirka komentara Tore. To je zbirka rabinskih rasprava o židovskom pravu, etici, običajima, legendama i pričama. Tako nam priča prispodobu sličnoga motiva rabi Jochanan Ben Zakkai , a ona glasi: “Bog je sličan kralju koji je pozvao svoje goste . Nije im odredio određeno vrijeme. Mudri su se nakitili i sjeli su pred kraljeva vrata i govorili su: nedostaje li nešto u kraljevoj kući? Ludi su naprotiv otišli na posao i govorili su: Ima li gozbe bez pripreme?
Kad je kralj iznenada sa svojim slugama tražio da uđu, ušli su mudri koji su bili nakićeni a i ludi u svojoj prljavštini. Kralj se radovao mudrima a ludima je rekao: ovi tu koji su se nakitili za gozbu neka sjednu, jedu i piju a oni koji se nisu nakitili neka stoje i gledaju jer: ´Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!´ (Iz 65 13-14).
Isusovu prispodobu i prispodobu iz Talmuda povezuje zajednička namjera u izjavi: pravo vrijeme za feštu nije određeno od djevica odnosno od gostiju. Oni koji čekaju i koji odugovlače mogli bi pomisliti da je vrijeme određeno od njih. Međutim, traži se strpljivost, izdržljivost. Poruka obiju prispodoba: tko razvija taj osjećaj za budnost, ne treba se brinuti da je na krivom putu. Preneseno na ljudski život i na odnos prema Bogu ipak znači: Bog priprema svim ljudima gozbu u svome kraljevstvu. Ali on određuje kada će biti to slavlje i kako će se slaviti. Da bismo se pripremili on nam daje u svojoj riječi kako je položena prema židovskom i kršćanskom osvjedočenju u Tori, uputu za dobar život. Tu uputu treba čitati i za naše vrijeme, za danas.
Kako to ide uči nas Mudrost o kojoj smo čitali u čitanju: prema biblijskom shvaćanju mudrost je sposobnost da svakidašnje stvari dublje vidimo i unutranju tajnu stvarnosti uvijek nanovo otkrijemo. Takva mudrost prepoznaje u Božjim uputama “betonski branik” za putove sretnoga života. Ta mudrost potječe od Stvoritelja, Uzdržavatelja i Dovršitelja svih bića. Ta mudrost biva darovana dostojnima kako čitamo i “pojavljuje se dobrohotno na stazama, i u susret im dolazi u svakoj misli” (Mudr 6,16). Za nju se kaže u slici: ulje mudrosti je ono s kojim su mudre djevice ispunile svoje svjetiljke; ukras mudrosti je onaj koji je dao da mudri gosti izdrže pred kraljevom kućom. Tako su se mudre djevice odnosno nakićeni gosti pripremili na slavlje.
Još nešto: Isus u Matejevu evanđelju priča prispodobu pred samu borbu na svome patničkome putu. Matej time traži da se njegova zajednica odluči može li vjerovati da se u raspetome Isusu iz Nazareta objavila nenadmašena Božja mudrost. Gospodin bi mnoge htio pustiti u dvoranu gozbe. “Ulaznica” je isto tako pitanje: Jesi li spreman vjerovati da se Bog bezuvjetno nagnuo čovjeku, da se iz ove nagnutosti, ove ljubavi, naočigled napadanju i odbijanju ne da zavesti i primijeniti silu nego se otvara za opraštanje? I: jesi li spreman slijediti Boga na ovome putu kojega je on konačno ostvario u Isusu? Ljudi koji znaju da su pozvani od Boga, stoje pred ovim pitanjima. Ljudi koji dopuštaju da ih Bog daruje svojim savezom, smiju čuti ta pitanja kao radosnu vijest: jer ta pitanja otvaraju put prema istinskom životu u punini. Nošeni od Božje mudrosti i nasljedovanja Isusa Krista ti ih putovi vode u svečanu dvoranu!
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: T.R.
