Druga je nedjelja došašća. Sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli jer je prva nedjelja u mjesecu. Euharistijsko slavlje u 11 sati slavljeno je redovito u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Obje svete mise slavio je generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević zbog oporavka župnika preč. Luke Blaževića.
Početak evanđelja
“Početak” (arché), tako glasi prva riječ u današnjem evanđelju. Ta je riječ isto tako prva kao u cijeloj bibliji – “U početku stvori Bog nebo i zemlju…” (Post 1,1) i kao u Ivanovu proslovu: “U početku bijaše Riječ…” (Iv 1,1).
Ipak s tom istom riječju arché označava Marko nešto drugo, on ne gleda na početak stvaranja, kao sastavljač Ivanova proslova ili kao prvi izvještaj o stvaranju. O kakvom se početku radi kod Marka? O sadašnjem početku evanđeliste i njegovih čitatelja. Pri tome se ne radi o početku Isusova zemaljskoga života ili o početku povijesti Crkve poslije Isusova uskrsnuća u godini 30. poslije Krista. Od toga vremena apostoli su naviještali što ih je Isus učio i prije svega svjedočili o smrti na križu i o uskrsnuću. Ipak sada, možda već prije smrti cara Kaligule u godini 41. poslije Krista (malo nakon toga mogao je Mk 13,14 nagovijestiti zabrinutost zbog toga što će kip cara Kaligule biti postavljen na sveto mjesto, u hramu), dolazi Marko, učenik apostola, prvi put koliko znamo na pomisao napisati knjigu na temelju usmene predaje.
Kako bi trebao početi? Mi bismo otprilike napisali:”Život Isusa iz Nazareta”. Ipak Marko ne počinje bilo kakav životopis i ne slijedi povijest djetinjstva. On puno više unosi nevjerojatnu vijest pobjede u naš svijet, jednu u pravom smislu riječi “radosnu poruku”, na grčkom euangélion. “Početak” ovoga evanđelja u prvom našem odlomku jest početak jedne poruke čiji je sadržaj Isus koji je bio od početka i po kojemu je sve stvoreno (usp. Iv 1,1-4). Koji put se može čuti prigovor da Marko nije tako filozofski kao Ivan, ali to nije ispravno. Marko sasvim izričito naglašava: ovdje vječnost ulazi u naše vrijeme i već sada s velikom moću, jer ovaj Isus Krist je “Sin Božji” kojega nečisti duhovi prepoznaju (Mk 1,24). Stvarnost Božja koja je neograničena i bezvremenska dobiva po naviještenju, po ovom evanđelju “početak” i to najprije u svakom čovjeku koji prihvaća poruku a time i u našemu prostorno-vremenskom svijetu. Od te dodirne točke vječnosti s vremenom, brojimo godine “prije Krista” i “poslije Krista”.
Tada citira: “Pripravite put Gospodinu!” (Iz 40,3; Mk 1,3). Evanđelist je svjestan provale božanskoga tako da se od nas ljudi traži da u svom srcu pripravimo put. Ako se Marko poziva na Krstitelja koji zove da pripravimo put Gospodinu onda on očito želi pojasniti: radi se o triput svetom “Gospodinu nad vojskama” , Bogu Svevišnjemu o kojemu također govori Izaija u svojoj knjizi (usp. Iz 6,3).
Ta riječ “Gospodin” sada će se u svezi početka Markova evanđelja odnositi na Isusa. S pravom se divimo Marku koji svoju knjigu o Isusu počinje tako fulminantno. Prvobitna završna rečenica ove radosne vijesti o Bogu koji je došao u svijet a sada ga je opet napustio govori o anđelu koji kaže: “Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti kako vam reče!” I tada Marko doslovno zaključuje: “One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu” (Mk 16,8).
Taj provocirajući iskreni svršetak vodio je k tomu, da su u prvoj Crkvi nastala tri različita završna odlomka koja su se pridodala događajima nakon Uskrsa. Jedan od njih kasnije je prihvaćen u kanonu, premda taj takozvani “Kanonski Markov završetak” (Mk 16,9-20) sigurno nije bio sastavljen od Marka.
U prvobitnom Markovom evanđelju bilo je doduše najavljeno što će prethoditi Galileji (usp. Mk 14,28; 16,7), ipak u jednom izvještaju o ponovnom viđenju u Galileji Marko nije bio zainteresiran. I uistinu strah i trepet o kojima on piše u svojoj posljednjoj rečenici, prije svega treba razumjeti pozitivno: kao nijemi smo pred Božjom tajnom, pred onim koji je došao u ovaj svijet.
Također je i za nas važno danas na drugu nedjelju došašća pripremiti put Gospodinu koji dolazi.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
