Razmišljanje uz Nedjelju Svete Obitelji
Prije nekoliko dana proslavili smo svetkovinu Božića, rođenja Gospodinova. Kad je Bog odlučio spasiti i vratiti čovjeku njegovo prvobitno dostojanstvo koje grijehom praroditelja Adama i Eve bijaše narušeno, počeo je od temelja – obitelji; u jednoj takvoj obitelji On sam se nastanio i odrastao da je posveti; ali ne samo tu jednu nego sve obitelji. Svetu Obitelj iz Nazareta stavio je kao uzor i primjer svakoj ljudskoj obitelji.
Današnje evanđelje donosi nam izvještaj o Isusovim roditeljima Josipu i Mariji koji kao jedna vjerna i pobožna židovska obitelj hodočaste u jeruzalemski hram o blagdanu Pashe i s njima je Isus kao dvanaestogodišnji dječak. Na tom putovanju događa se jedna prava mala drama. Pri povratku u Nazaret, odjednom Isusa nema. Roditeljska briga i skrb za djecu sastavni su dio svake dobro uređene obitelji. Josip i Marija bijahu zabrinuti, zasigurno i uplašeni. Čitamo u današnjem evanđelju: Vrativši se ponovno u Jeruzalem pronašli su ga gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče:«Sinko, što si nam to učinio?Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili». A on im reče:«Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega»?
Svaka kršćanska obitelj trebala bi težiti da bude hram Božji u kojoj će se svaki član osjećati sigurnim i prihvaćenim. Isusove riječi:«Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega»? – pokazuju nam tu sigurnost. Ta sigurnost jest Božji milosrdni dar. Obitelj u kojoj je Bog i Božja prisutnost na prvom mjestu, sposobna je u svim životnim okolnostima ostati čvrsta i postojana. Takva obitelj njeguje kvalitete o kojima govori sv. Pavao: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, pa ako i dođe do kakvih nesuglasica, takva je obitelj spremna brzo se pomiriti i oprostiti ako je netko nekome nešto loše učinio ili rekao.
Danas se dosta piše o krizi braka, o raspadanju obitelji. Prema nekim novijim podacima u Rusiji se rastavlja svaki treći brak, u Americi svaki četvrti, a ni u ostalim zemljama zapadne Europe nije ništa bolje; raspada se svaka treća, četvrta obitelj. Brak i obitelj poziv su na svetost. Ako se Bog izbaci iz obitelji, onda obitelj postaje s vremenom ono što bi se danas reklo; suvremeni bolesnik. Muževi i žene tada postaju samo požudna ljudska bića; kratko se vrijeme grle i maze, dugo se vrijeme grizu i mrze, dok se ne raziđu, ostavljajući iza sebe ruševine, razoreni hram ljubavi i života.
Zato sv. Pavao apostol u poslanici Kološanima napominje: «A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte»! Ljubav je odijelo duše. Ljubav i samo ljubav povezuje nas s Bogom i ljudima. Obitelj koja je utemeljenja na toj Ljubavi može biti sigurna u svoj opstanak. Ljubav nikada nije potpuna ako se temelji samo na ljubavi između muža i žene, ona se treba učvrstiti prije svega i iznad svega na Božjoj ljubavi. Samo ako se te tri ljubavi spletu u dva srca, brak je siguran, obitelj sretna i zdrava - ljubav prema Bogu, ljubav muža prema ženi i žene prema mužu i naravno ljubav prema djeci.
Molimo Gospodina da on bude među nama; to je izvor, snaga i cilj obiteljske ljubavi i snage. Molimo Boga da on bude s nama u sve dane. I obucimo se u milosrdnu srčanost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost. Tada će naše obitelji biti mali raj, a ne veliki pakao.
Izvor: Vatican.news