Druga je korizmena nedjelja i svete mise su slavljene u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Na kraju svake mise župnik je vjernicima progovorio o tome kako je u četvrtak u našoj župi boravio otac biskup mons. Zdenko Križić u sklopu pastirskog pohoda ili vizitacije.
Nakon svete mise u 11 sati župnik preč. Luka Blažević imao je sastanak s roditeljima ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika.
Daleki i blizi Bog
(Post 22,1-2.9a 10-13.15-18; Rim 8,31b – 34; Mk 9,2-10)
Bog je puno puta neshvatljiv. To nam je jasno pokazano u priči o “Izakovu vezanju” kako se zvala u židovskoj predaji. Abraham jednoga dana sluša Božju zapovijed: “Uzmi svog sina…pođi na jedno brdo i prinesi ga kao žrtvu paljenicu.” (Post 22,2). On posluša i povede svoga sina, dvojicu slugu i magarca s drvima . Izak leži svezan na drvima na žrtveniku. Uto se čuje Božji glas. Abraham treba žrtvovati ovna koji se u blizini rogovima zapleo u grmu. Ovo pričanje uzbuđuje ljude svih vremena: kakav je to Bog koji od jednoga oca tako što traži? Kakav je to otac koji takvu zapovijed iako dolazi od Boga, želi izvesti.
Puno puta Bog nam je bliz tako da apostol Pavao može kazati: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojeg Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8,31 sl). Pavao ovdje cilja na Izakovo žrtvovanje. On time daje do znanja: to što je Bog tražio od Abrahama bio je uzor za ono za što je sam bio spreman na Golgoti: predao je svoga Sina za sve ljude. Pavao je osvjedočen: Božja ljubav u Isusovoj smrti približila nam se; ona nam jamči stalnu njegovu blizinu i zajedništvo.
O iskustvu Božje udaljenosti i blizine govori nam današnje evanđelje. Evanđelist Marko najprije izvještava da Isus po prvi puta govori apostolima da će trpjeti, da će ga zlostavljati, da će biti odbačen i ubijen, ali će uskrsnuti. Otad se Isusovi pratioci intenzivno bave time. Na putu Galilejom o tome razmišljaju i raspravljaju: kako patnja? On je ipak Mesija. On treba osloboditi od nevolje i patnje a ne da sam traži patnju.
U tim pitanjima je i doživljaj na brdu. Ono što su trojica apostola doživjeli je kao priprema za ono što dolazi. Oni ne bi smjeli dopustiti da ih Veliki petak baci u očaj. Trebaju razumjeti da Isusov put ne vodi u katastrofu nego Isus čini baš ono čemu se oni nadaju od njega: on donosi oslobođenje i otkupljenje. Oni su shvatili nakon uskrsnuća: da, tako je moralo biti; takav je bio Božji put iako nisu na početku razumjeli. Željeno spasenje po Mesiji, Spasitelju, nije došlo vojnom moću, ni nasiljem ni ljudskom snagom, nego neočekivanim putem križa.
Puno puta Bog nam je neshvatljiv, puno puta bliz. U evanđelju o preobraženju čuli smo kako Bog govori Isusu: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” (Mk 9,7) Dovikuje i nama: na Isusu možete vidjeti kakav sam i kako postupam i kako treba izgledati vaš put.
Isusovo preobraženje nas ohrabruje. U vjeri vidimo svjetlo na kraju tunela, sretni izlaz. Nevjernici to mogu smatrati iluzijom. Vjerni kršćani to drže za istinu. Ne padamo nikada dublje nego u Božju ruku.
Izak i Isus su veliki likovi jedne ljubavi koja je mučna i bolna. Izak i Isus su također veliki likovi koji su doživjeli da je trećega dana svaka patnja ograničena. Obojica imaju iskustvo: treći dan ograničava patnju, bol i smrt. Bog daruje treći dan. Treći dan daje nam da uživamo u plodovima predane ljubavi. Nastaje život.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
