Čišćenje Hama
(Izl 20,1-17/ 1 Kor 1, 22-25/ Iv 2,13 – 25)
Da bismo nedjeljno evanđelje o čišćenju Hama bolje razumjeli, važno je znati da se u grčkom tekstu pojavljuju dvije različite oznake za “Hram”. Na početku (Iv 2,14) stoji za “Hram” riječ hierón. Time se označava čitava površina “svetišta”, dakle veliki, hramskim zidom odvojeni slobodni prostor od otprilike petsto metara dužine. Na njegove četiri strane protezale su se dvorane na stupovima, a južna se zvala “kraljevska dvorana”. Do nje se stizalo velikim stepenicama ili preko rampe za žrtvene životinje. Odmah su tu mjenjači novca i trgovci bili na uslugu hodočasnicima. U tom rubnom području Hrama, dakle hierón, događa se u svih evanđelista “hramsko čišćenje”.
U današnjem odlomku iz Ivanova evanđelja ipak je jedna druga riječ za “Hram” važnija. Isus u devetnaestom retku više ne govori o hierón, nego upotrebljava grčku riječ naós. Time je označena centralna zgrada, “Dom Gospodnji” pred kojim se nalazio žrtvenik na kojemu su svakoga jutra i večeri prinošene žrtvene životinje. U vrijeme Isusovo naós nije bio drukčiji izvana od grčke gradnje hrama; tipično semitski bile su tri prostorije unutar naósa. Samo je veliki svećenik jednom godišnje (usp. Heb 9,7) smio stupiti u unutrašnje područje naósa, svetinju nad svetinjama jer je tamo bio u naósu “Božjeg stana”. S tom građevinom uspoređuje Isus svoje tijelo – nigdje inače tako izričito kao ovdje u Ivanovu evanđelju (r. 21).
I tada kaže o tom Božjem stanu da će ga u tri dana “opet podići”: u grčkom je ista riječ kao za “probuditi na novi život”, naime egeiro.
Ta simbolika koja u Isusovom tijelu vidi hram Božji, može biti različito prihvaćena. Poslužimo se jednim primjerom: pogledajte vaše raspelo. Vidjet ćete da je rana na boku uvijek ucrtana zdesna, premda je srce na lijevoj strani. Razlog za to: na desnoj strani Hrama izvirao je izvor Gihon koji u viziji proroka Ezekijela nabuja u rijeku koja donosi blagoslov (usp. Ez 47,1). Stoga antifona u uskrsno vrijeme glasi:”Vidi aquam egredientem de templo a latere dextro – Ja vidjeh: voda otjecaše ispod desne strane Doma.” Sada je namjesto starozavjetnoga Hrama stupilo Isusovo tijelo sa svojim žrtvenim oltarom. Rana Isusova boka postala je “novi izvor Gihon”, novi izvor spasenja. Iz toga izvora bit će izliven “duh milosni i molitveni”, opisan i naviješten od proroka Zaharije, da će dom Davidov i stanovnici Jeruzalema gledati na onoga “koga su proboli” (Zah 12,10; Iv 19,37; Otk 1,7).
Tako su dakle proroci stoljećima prije slutili dolazeće spasenje. Ono je za njih bilo skriveno u tajni (grčki mystérion) Božjega plana spasenja; ipak taj božanski plan spasenja bio je od proroka istraživan i proniknut (usp. 1 Pet 1,10). Ta je tajna bila otkrivena tek (usp. Ef 3,9), kad je Isus umirući na križu “predao duh”. Tu je njegovo tijelo postalo novim hramom i izvorom novoga hramskog izvora koji je počeo teći iz njegova boka (usp. Iv 19,30.34).
S ovim razmišljanjima o “novom” hramu tijela Kristova, koji stupa umjesto starozavjetnog hrama, odvode tekstovi treće korizmene nedjelje naše misli u Veliki tjedan (hebdomada maior) muke i uskrsnuća Isusova.
Stoga u našoj sredini treba rasti svjestan život s uskrslim Kristom. Isto tako istinsko zajedništvo među članovima zajednice. Tada smo novi, živi hram. Zar se ne može dogoditi i kod nas “hramsko čišćenje”? Možemo li među sobom graditi duhovno zajedništvo u čijem središtu je molitva, slušanje Božje riječi, izmjena naših životnih i vjerničkih iskustava? Možemo li ujedno izoštriti pogled za nevolje naših bližnjih: među nama samima ali i izvan kruga naše zajednice? Tada ćemo živjeti međusobno tako da stvarno vjerujemo da je Uskrsli među nama i da smo njegovo tijelo. Tako raste novi hram od živih ljudi.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
