Četvrta je korizmena nedjelja. Na polovici smo puta do Uskrsa. Mise su slavljene u 9 i 11 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Razlog za radost
Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare. Prevedeno, to bi značilo “veseli se!” Korizmeno vrijeme i radost – ide li to skupa? “Veseli se!”, tako glase prve riječi današnje mise. One potječu od proroka Izaije. On kaže u posljednjem poglavlju svoje proročke knjige: “Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega, svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove.” (Iz 66,10-11)
Svjetske utjehe trenutno pritječu nešto oskudno. Uokolo biva sve tješnje, brige rastu iz dana u dan. U kom pravcu se to razvija? Ako pošteno sagledamo situaciju, zar se to ne bi moglo nazvati svjetskom privrednom krizom. Gdje je tu razlog za radost?
Jedne noći netko je pokucao na vrata kuće u Jeruzalemu u koju se Isus uselio kad je kao hodočasnik došao na slavlje. Pred vratima je stajao gradski vijećnik imenom Nikodem. Zbog straha od kolega nije se usudio po danu, javno razgovarati sa spornim čovjekom iz Nazareta. Tako je tajno došao po noći. Razgovor je potrajao dugo i učinio je zaokret u njegovom životu. Što mu je Isus rekao bilo je tajanstveno. Usrećujuće i zastrašujuće ujedno. Isus je govorio o nepredočivoj ljubavi Božjoj prema ljudima. Ali također o patnji, smrti, križu.
“Bog je tako ljubio svijet…” Taj svijet sa njegovim ljepotama, ali i sa patnjom koja kao da ne prestaje. Bog ne ide za tim da osudi svijet, nego da ga spasi. Mnogi misle, da bi religija bila prije svega osuda i proklinjanje “svijeta”. Isus pokazuje noćnom gostu nešto sasvim drugo. Sluti li Nikodem, da je on Bogu beskrajno dragocjen? Da je on njemu toliko vrijedan, da je Bog za njega dao svoje najdragocjenije, svoga vlastitoga Sina?
I Isus podsjeća Nikodema na jedan stari izvještaj iz ranog doba židovskoga naroda. Tada, kad su oni bili na putu u pustinji, nakon izlaska iz Egipta, mnogi su bili obeshrabreni. Bunili su se protiv Mojsija. Zmije otrovnice ujedale su ljude. Mojsije je dao napraviti jednu motku na koju je pričvrstio metalnu zmiju. Tko ju je pogledao bio je izliječen od zmijskoga ugriza. Tako će biti sada, kaže Isus noćnom gostu: On će biti “podignut” na križ. I tko ga pogleda, bit će spašen.
Ljubav Božja prema svijetu – i križ: kako to ide skupa? U ovom svijetu mi nismo pošteđeni od patnje. Svijet nije raj. Ali nije ni bez nade. U njemu ima dosta tame. Zlo potamnjuje svijet. Što je svjetska privredna kriza drugo, nego učinak, posljedica nagomilavanja mnogih malih i velikih vladanja neprimjerenih situaciji? Od špekualcija i pretjeranosti, pohlepe i oholosti, od sudjelovanja mnogih, kako velikih tako i malih u svemu tome. Svi sjedimo u istoj lađici.
Što nam je rekao Isus: “Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.” Puno toga što nas sada, u ovom vremenu rastućih poteškoća pogađa, ima posla s time, da “istina dođe na svjetlost”. To je bolno, ali je i šansa. Istina nad našim pogreškama, nad pogreškama drugih koje i nas pogađaju. Ali i istina da Bog ljubi ovaj svijet, sa svim njegovim pogreškama, i nas, mene, svakoga pojedinca, s mojim pogreškama. To je razlog za radost. Na nedjelju Laetare.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
