U srijedu 17. ožujka u našoj župi počela je duhovna priprema za proslavu župnog blagdana sv. Josipa.
U 17,00 sati vjernici su imali prigodu izmiriti se s Bogom u sakramentu svete ispovijedi.
Vrhunac ove duhovne pripreme koju ove godine predvodi generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio u suslavlju s vlč. Zlatkom Sušićem.
PROPOVIJED MONS. MILIČEVIĆA:
SVETI JOSIP JE GORLJIVO VRŠIO VOLJU BOŽJU
(L. Osik, 17.3.2021.)
"… gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'." (Lk 2,20-21).
Kad je anđeo došao k Josipu i rekao mu za Mariju i Dijete koje je nosila, nakon toga s nedvojbenim povjerenjem uzima Mariju za svoju zaručnicu. Učinio je to bez ikakvih dodatnih pitanja, bez bilo kakve sumnje i oklijevanja. Prepoznao je Božju volju i odlučno nastavio živjeti za slavu Isusovu.
I nama je danas potrebno moliti da svi budemo slični svetom Josipu. Tako ćemo biti otvoreniji volji Božjoj u svom životu.
Trebamo se moliti da dobijemo jasnoću u duhovnom razlučivanju. Trebamo se moliti da steknemo povjerenje u Boga, povjerenje koje je sv. Josip imao. Tako ćemo biti odlučniji u vršenje volje Božje.
Sv. Josip zagovara i štiti cijelu Crkvu, ali na poseban način one koji ga ljube i koji mu se obraćaju u svojom molitvama za pomoć.
Kada mu se molimo, stječemo povjerenje u njega, kao u dobroga oca koji skrbi za svoju obitelj. U svom zemaljskom hodu, kao član sv. Obitelji, morao je na neki način biti uzor, biti najbliži Bogu Ocu u oslanjanju na njegovu svemoć. Očekivalo se od njega da bude i malenome Isusu i Mariji uzor molitve i rada, povjerenja i pouzdanja u Boga. Isto kao što je morao biti i svako pobožni otac svojoj obitelji – biti uzor.
Bog ga je učinio velikim i na nebu, jer je imao vrlo važnu ulogu na zemlji, koju je savršeno izvršio. Zato mu se s povjerenjem možemo moliti i za sebe i za druge, čvrsto vjerujući da će nas zagovarati.
On će nam posredovati one kreposti kojima se on sam odlikovao. To su prije svega vjera, nada i ljubav, ali također i čistoća, poniznost, marljivost i pobožnost.
Štujući sv. Josipa, kao nasljedovatelji Isusa Krista, on nam pomaže da naše srce bude uvijek uzdignuto prema Nebu, posebno u trenutku prelaska s ovoga svijeta, jer je on zaštitnik dobre smrti.
Kao dobar čuvar Utjelovljene Riječi, on će svoje molitve pred Božjim prijestoljem uputiti i za nas.
Budući da je sv. Josip bio stup Sv. Obitelji, on također brine i za naše obitelji. Zato je potrebno da mu se kao obitelj utječemo i posvećujemo, bilo kao obitelj roditelja s djecom, bilo kada molimo s Crkvom kao Božjom obitelji.
»Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« (Iv 5,17).
Otac nebeski neprestano radi na našem spasenju, a tako i Gospodin Isus. Osim toga Bog je sve pokrenuo u gibanje, sav život svemira je očev rad. Sve je to dokaz da postoji iznad nas izvanredna snažna Sila koja se zove Bog, koja se zove Ljubav. Sv. Josip nam je zrcalo uzornoga rada, koga trebamo nasljedovati u svemu.
