Naša župa danas slavi svog nebeskog zaštitnika sv. Josipa. Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11 sati predvodio je generalni vikar biskupije i dekan gospićkog dekanata mons. Marinko Miličević u suslavlju župnika preč. Luke Blaževića i svećenika iz dekanata. Na misi su još suslavili: vlč. Mario Vazgeč (župnik u Gospiću), vlč. Mile Šajfar (župnik u Perušiću), vlč. Zlatko Sušić (svećenik u mirovini) i vlč. Petar Šporčić (župnik u Klancu). Preč. Nikola Turkalj (biskupijski ekonom) je bio na raspolaganju za svetu ispovijed cijelu misu.
Misno slavlje poslijepodne slavilo se još u 18 sati kako bi vjernici koji su radili mogli proslaviti župnog patrona, a u 17,30 je bila pobožnost križnog puta.
PROPOVIJED MONS. MARINKA MILIČEVIĆA
SV. JOSIP DOBROČINITELJ
Sveti Josip je divan uzor služenja! Skoro sve što o njemu znamo jest iz onoga što je učinio, a ne iz onoga što je rekao. U Bibliji se ne nalazi nijedna Josipova riječ. Djela govore, a riječi su potrebno samo ako su u službi dobrih djela.
Također je sv. Josip svima nama primjer kako trebamo naučiti osluškivati poticaje Duha Svetoga u nama. Biti spreman na promjene koje nas vode prema boljem. Pošto se zaručio s Marijom, saznaje da je već trudna. Tada se očigledno povlači više u molitvu i razmišljanje. Stalo mu je da otkrije što je Božja volja.
Zaključio je da će učiniti dobročinstvo Mariji, pa je mislio da je potajice otpusti. (Inače bi je morao tužiti ondašnjem sudu, koji bi vjerojatno dosudio smrtnu kaznu).
Kada je iscrpio sve sa svoje strane, kada je dao sve Bogu, tada stiže pomoć s Neba. Anđeo dolazi s neba i kaže mu „Ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“
Josip se tada stavlja opet u duh služenja, ali sada s novom vizijom o svome životu. Shvaća d je pozvan na bračno zajedništvo ali u čistoći i da će biti u službi odgojitelja. Kome? Ni manje ni više nego spasitelju svijeta: Isusu Kristu.
Josip se oduševljava za novu službu novo služenje.
Nakon Isusova rođenja i dolaska triju kraljeva, anđeo u snu ponovno upućuje Josipa da ide u Egipat i da povede sa sobom Mariju i Isusa.
Opet iznova čini dobročinstvo: spašava Isusov život, kao što je spasio i Marijin život, kada je očitovala svoju trudnoću bez muža. (Vjerojatno bi slijedila kazna kamenovanja za ženu koja je trudna bez muža).
U Egiptu se anđeo u snu ponovno pojavljuje i upućuje Josipa da se vrata u Izrael. Sve to Josip čini u duhu služenja.
Kako se približuje svojoj domovini, sanjao je novi san: da njegova zemlja (Judeja) još nije slobodna, jer je u noj okrutni vladar. Dakle, shvaća da se mora služiti svojom pameću, a ne samo snovima i viđenjima.
Josipovi vlastiti snovi, njegova želja da ima normalan bračni život s Marijom, da ima vlastitu djecu, brzo ustupaju mjesto potpuno novom planu. Pristaje žrtvovati vlastiti plan, vlastite želje da preuzme ulogu zaštite Marije i njenog čudesnog djeteta Isusa. Josip postaje sretan kada je shvatio da svoj život treba staviti na raspolaganje Bogu, njemu na službi i na službu drugima.
Svjedočanstvo o zagovoru sv. Josipa: „Mogu slobodno reći da je do prije dva mjeseca sv. Josip za mene predstavljao samo jednog od mnoštva svetaca. I premda je član Svete Obitelji nikada mu nisam pridavala previše pažnje.
U nekoliko navrata slušala sam o nevjerojatnim iskustvima ljudi koji su se molili sv. Josipu… No, nisam previše marila za to sve do trenutka dok sama nisam dovedena u situaciju velikog vremenskog tjesnaca. Bila sam potaknuta riječima da je on svetac koji umnaža… Evo kako je on na osobit način ušao u moj život:
Nakon višegodišnjeg proučavanja i prikupljanja građe za doktorsku disertaciju, odjednom sam osjetila da nisam u stanju završiti rad.
Stalno sam bila rastrgana između posla, obitelji, rođenja drugog djeteta,
te gomile zanimljivih podataka koji su me bili poticali da istražujem sve više i više dok se u jednom trenutku nisam posve „izgubila“.
Znala sam satima i satima sjediti za pisaćim stolom i zuriti u prazno.
Ti sati su se pretvarali u dane, a rezultat je bio više nego jadan – tek nekoliko napisanih riječi. Odjednom me je uhvatila panika jer se rok za predaju disertacije neumoljivo približavao.
Isto tako sam zbog takvog stanja osjećala i veliku grižnju savjesti,
jer sam i ne htijući svoje najbliže dovela u situaciju da preko svake mjere brinu o djeci.
Tako panično stiješnjena odlučila sam zamoliti pomoć sv. Josipa u dovršavanju svoje disertacije. Prije Božića 2012. kupila sam si 30-dnevnu molitvu sv. Josipu i Molitvenik sv. Josipa. Počela sam moliti tridesetnicu.
Nakon svakodnevne molitve osjetila bih nevjerojatnu snagu i koncentraciju. Riječi su krenule i navirale same od sebe nevjerojatnom brzinom i uobličavale se u rečenice.
U nekim trenucima sam se uhvatila da samoj sebi govorim: „Samo malo, ne stignem sve tako brzo zapisati.“ Nekoliko dana prije završetka tridesetnice disetrtacija je bila gotova i predala sam je. I uspješno obranila.
Od sada mi je sv. Josip jedan od omiljenih svetaca. Dakako, onako po ljudski, i zbog brzo uslišane molitve. Ipak, znao je da mi se žuri, da mi je biti ili ne biti! No, svakako sam se uvjerila da su nebeske intervencije u bezizlaznim situacijama itekako ostvarive!“
(Iz knjige Skriveno dijete Međugorja, s. Emmanuel Maillard)
U središtu našega kršćanskog života mora biti Krist Gospodin. On je Sunce koje daje svim svecima kao zvijezdama svjetlost. Sveci nam kao putokazi pokazuju smjer prema Kristu.
Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.
U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”
U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.
Povijest štovanja sv. Josipa
Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.”
Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan. Razvoju teologije o sv. Josipu mnogo je pridonijela franjevačka škola. Tako sv. Bonaventura veliča sv. Josipa kao savršen uzor pobožnosti prema Isusu i Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.
Molitva sv. Josipu za zaštitu
Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove.Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!
Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.
Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.
