U današnjoj 6. nedjelji kroz godinu , Isus nastavlja poučavati svoje učenike, kako je zapisao Matej u svom evanđelju. Isus prvenstveno uči svoje učenike kao i one druge koji su ga slušali, ali poučava i sve nas danas. Pojašnjava što je Mojsijev Dekalog – Deset zapovijedi. Ulazi u temeljne postavke Zakona i tumači ga na vrlo zahtjevan način. Isus dopunjava, donosi izmjene u prvobitni Božji Zakon. Danas bi rekli: unosi amandmane u Zakon. Ključne misli svih čitanja, ove nedjelje su: BOGOLJUBLJE, ČOVJEKOLJUBLJE kao i čovjekova SLOBODA. Isus, dakle, započinje svoj nauk o LJUBAVI i MORALU. On donosi ZAPOVIJEDI – bez pogovora. Što nama danas znače zapovijedi? Današnje društvo zapravo prezire zapovijedi. One su nešto negativno. Želimo slobodu od svih zapovijedi. Želimo činiti sve ono što nama odgovara, bilo dobro ili ne dobro. U tom slučaju izbjegavamo zakon, pravila, ljudska pa i Božje zapovijedi. To je život po zakonu anarhije – bezakonje i ljudsko i Božje. (Naše je društvo sve učinilo da izañe iz prostora zapovijedi, jer je to postalo uvjetom slobode Ž.T.).
Društvo u kojem se ne zapovijeda, društvo 'bezgranične' slobode, postaje društvo kaosa, sputanosti i banalne slobode. Za naše ljudsko poimanje malo je teško shvatiti da nam je Bog, Stvoritelj dao apsolutnu slobodu. On izmiče svim okvirima, jer ni Stvoritelj nije htio da ljudsko biće bude 'robot' već slobodno biće, koje se i njemu može suprotstaviti i reći NE! Sloboda je bitna odrednica čovjeka pomoću koje on može usrećiti, ali i unesrećiti sebe i ljude oko sebe, ovisno o tome kako se njome služi. Podari nam Bože odgovorne i bogobojazne ljude koji će upravljati našom domovinom – ljude koji će se pravedno znati koristiti slobodom i Božjom Mudrošću. Kršćanin, voña, mora biti u duši ispunjen s „ljubavi bez egocentrizma – sebeljublja.“ Ljubav bez sebeljublja slična je ljubavi Krista kao Dobrog pastira. To je ljubav i upravljanje bez proračunate sebičnosti i pitanja:što ja u tome dobivam, a što gubim? Takva ljubav stvara u duši čovjeka jedan sveti, pozitivni 'nemir' i traženje kako će obradovati drugog čovjeka. To je Kristova „vatra bratske ljubavi“ – koja je donesena uništiti mržnju, „vatra pravednosti“ – koja treba uništiti nepravdu, „vatra općeg poštovanja drugog čovjeka“ – koja treba uništiti svaki oblik ropskog izrabljivanja čovjeka od strane drugog čovjeka. Takva ljubav bez sebeljublja – „Kristov sveti nemir traženja,“ potrebna je svakom kršćaninu, za činiti dobro i obradovati drugog čovjeka. Problem čovjekov je: moći se ili htjeti držati Božjih zapovijedi. Već starozavjetna Knjiga Sirahova govori o zapovijedi kao o Božjoj ponudi, a ne kao nametanju odreñenih pravila. Knjiga daje pouke o tome kako se prava mudrost poklapa sa življenjem, koje je u skladu sa zakonima Božjim. Ta je Božja Mudrost – Božja ponuda usmjerena prema ljudskoj slobodi, kao njezinoj mogućnosti.
Božje ZAPOVIJEDI omogućavaju pravu slobodu. „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, a u tvojoj moći je da budeš vjeran.“ Prihvaćanje takve mudrosti donosi čovjeku uspjeh i sreću. To je svjedočanstvo Pisma o Božjem povjerenju u ljudsku slobodu. Apostol sv. Pavao piše kršćanskoj zajednici u Korintu kako je Bog svoju Mudrost „predodredio prije vjekova – za slavu našu!“ On to komentira zapažanjem da 'knezovi' svijeta nisu tu Mudrost upoznali, nisu htjeli, jer da su je upoznali, „ne bi Gospodina slave razapeli.“ Današnje, Matejevo evanñelje otkriva nekoliko dimenzija ZAPOVIJEDI u svjetlu Kristove osobe. Pisma Staroga zavjeta otkrivaju Krista. Ona dobivaju pravi puni smisao u Kristu. Matej te riječi, pisane i nadahnute piscima Staroga zavjeta proširuje Kristovim nadopunama. Isus unosi promjene u Zakon. Isus radikalizira, temeljito mijenja smisao, dovodi do punine smisao zapovijedi, ali isto mijenja i pitanje ljudske SLOBODE.
Isus reče svojim učenicima: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ Farizejska pravednost koju Isus kori, bila je u vanjštini, licemjerstvu, pretvaranju. Uvijek su ispred svega i svakoga stavljali sebe i svoje promicanje, čak i ispred Boga. Sličnih farizejskih pravednosti ima i danas veoma mnogo, pa i meñu samim kršćanima. Prebrojavamo se: tko je veći i bolji kršćanin? Tko je i što više zavrijedio imati u Crkvi? Tko prije nije išao u Crkvu, a sada ide i…? Zašto Isus to govori svojim učenicima? Kakvi trebaju biti? Što Isus želi unijeti, dodati u Zakon Mojsijev? Isus ih želi odvojiti od vanjskog formalizma. On želi u Božju zapovijed unijeti angažman cijele čovjekove osobe – stavlja u pitanje vjernikovo srce. Kristov učenik, ali i svaki Kristov vjernik mora u svoje srce unijeti i Boga i čovjeka. Isus ističe temeljni vjernikov stav u pitanjima vjere i morala, ali i pravog odnosa prema Bogu i ljudima: daje mu slobodan odabir. Isus zahtijeva da kršćanin uskladi osjećaje svoga srca i vanjsko držanje. Sve izlazi iz ljudskog srca: kako dobro, tako zlo! „Iz srca izlaze sve namisli, bludništva, krañe, ubojstva, preljubi…prijevara,…zlo oko, psovka…sva zla“ (Mk 7, 20-23).
Isus dalje govori: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.“ Ova zapovijed 5. zaštićuje čovjekov život. No, da bi se to ostvarilo, treba uspostaviti pozitivne meñuljudske odnose. Isus govori istim autoritetom kao Bog, Jahve u Starom zavjetu. Govori SAM bez posrednika. Zapravo, Isus je direktni Božji posrednik, s ravnomjernim autoritetom. Isus nastavlja po zapovijedima: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u SRCU.“ Ova zapovijed 6. o kojoj ovdje Isus govori, štiti brak i obitelj. A brak je osnovna ljudska, Božja zajednica kojom Bog održava svijet. Isus, dakle, popravlja, usavršava Božji Zakon. Čini ga težim za čovjeka, vjernika. On otvara vjernikovo SRCE i u njega unosi ZAPOVIJEDI Božje. Tu, u srcu, vjernik ih nikada ne može zaboraviti. Svaki naš grijeh, ostaje u našem srcu i pamtimo ga, bez obzira kada smo ga ispovjedili. Ali, ostaju, u srcu i lijepe, dobro učinjene zapovijedi.
Isus i dalje jednostavno veli: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, (ne laži),…A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Vaša riječ neka bude: 'Da, da – ne,ne!' Za svaku istinu recite DA! A za svaku laž recite NE!
Ne recite ono što ne možete ispuniti – uči nas Isus. Isus zastupa samo istinu, a to traži i od svojih. 8. zapovijed zaštićuje istinu i vjernost u meñuljudskim odnosima. Bog je jamac naše istine. Isus završava ovo skraćeno Matejevo evanñelje s riječima: „Što je više od toga, od Zloga je.“ Čuvajmo se Zloga na našem putu!
Svete mise je predvodio kancelar Gospićko-senjske biskupije vlč. Marinko Miličević.
