Sedme vazmene nedjelje svete mise u 9 i 11 sati slavljene su u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Molitva koja sve nosi
Vjerujemo li da molitva ima smisla? Da druge nosi? Da drugima pomaže? Isus je to vjerovao. I svaka majka koja moli za svoje dijete, vjeruje to. Inače jedva da bi to činila. Svi koji mole, vjeruju da molitva nosi. Vjeruju da ona ima silu, snagu, djelovanje. To nije automatsko, magično djelovanje. Molitva nije nikakav mehanizam koji je jednostavno stavljen u pokret, kao što se stavlja motor automobila, niti je kao dugme sprave za kuhanje kave.
Molitva se upućuje na nekoga. Ona se obraća Bogu. Ne bilo kakvoj anonimnoj sili, “koja nas vodi i upravlja”, nego onome koga Isus s punim povjerenjem naziva “Oče”. Molitva Isusova je nešto sasvim osobno. Mi nemamo posla sa slijepim silama sudbine, nego s osobnim, blizim, svetim Bogom, kojega smijemo zvati “Oče naš”. Ne može se razgovarati s bilo kakvom “božanskom energijom”. Ta energija nije nikakvo ti, nego nešto. Moliti se mogu samo nekome, a ne nekoj stvari.
Što Isus kaže svome Bogu i Ocu? Zbog čega on moli? Tu su dvije molbe: “Sačuvaj ih” i “posveti ih”. Obje molbe razumijemo ako se uživimo u čas te molitve. To je “noć prije njegove muke”, oproštaj na Posljednjoj večeri. To su dvije molbe brižnoga srca koje prije svoje blize smrti zna da odlazi i da će njegovi dragi ostati sami.
“Sačuvaj ih!” Isus moli svoga Oca da On pogleda na njegove učenike. Oni ostaju a on odlazi. Vraća se k Ocu, a oni ostaju u svijetu. Dosad se on mogao direktno brinuti za njih, mogao ih je štititi i čuvati od Zloga. Sada mora tu brigu staviti u ruke svoga Oca. Stoga ga moli: “Očuvaj ih od Zloga.” Isus zna: u ovom svijetu nitko neće izbjeći borbi sa Zlim. Treba ići za tim da nas Zli ne ulovi u svoje kandže.
Kao što se jedna majka brine da joj se djetetu ništa zla ne dogodi, tako je to izraženo u prvoj Isusovoj molbi. Poslije nje slijedi druga: “Posveti ih!” Pogledaj, da oni rastu u dobru. Pomozi, da oni budu i ostanu pravi ljudi! Jer “svet” prije svega znači: biti uspravan, ponosan, pošten i pravedan. “Posveti ih u istini”, moli Isus svoga Oca. Ne dopusti da njihov život upadne u laži i dospije na krive putove! Učini njihov život blagoslovom za druge! Da bude radost za druge! I za njih same!
Isus moli za svoje. On vjeruje da to nije “pogrešna molba” ako moli svoga Oca. On zna kome vjeruje i koga moli. Nas ohrabruje da isto tako s povjerenjem molimo našega Boga. On, Sin božji, zauzima se za nas. Njegova nas molitva nosi. Ona djeluje. Ona drži. Iako mi ne mislimo na to. On misli na nas!
Razmišljanje: Franjevci-split
