Jedanaesta nedjelja je kroz godinu. Danas slavimo također omiljenog nam sveca sv. Antu Padovanskog.
Svete mise su slavljene u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati.
Rast kraljevstva Božjeg
Svetopisamski tekstovi današnje nedjelje povezani su s iskustvom rasta i sazrijevanja u prirodi. Rast biljaka i stabala, ali također životinja i ljudi izvršava se gotovo neprimjetno. Dan za danom prolazi, i brže nego se opaža, iz male biljke nastaje grm ili stablo.
Slično je i s rastom kraljevstva Božjega, kaže Isus u Evanđelju. Kraljevstvo Božje raste u srcima ljudi, i tu također ostaje dugo skriveno, dok se malo-pomalo pokazuju njegovi plodovi i konačno od Boga bude darovano dovršenje u nebu.
Ako Isus u svezi kraljevstva Božjega i ljudskoga života postavlja takve poredbe, tada nam želi pomoći za dublje razumijevanje važnih istina. Prije svega to je pogled pun nade na naš život koji nam je ovdje saopćen: čovjek ne živi uprazno, mi ne idemo samo prema smrti, nego konačno i istinski prema dovršenju s one strane smrti u vječno Božje kraljevstvo. Tko vjeruje u Krista i vrši djela ljubavi, on je kao dobro stablo, koje dozrijeva i donosi plodove za kraljevstvo Božje.
Upravo to pouzdanje iz vjere, koje je utemeljeno na dubokom povjerenju u Boga, može nas kao kršćane učiniti spremnima i sposobnima, da ljudima koji su u traženju i koji možda ne vjeruju, saopćimo pravu nadu. Nijedan čovjek nije isključen iz Božje ljubavi. Bog sam ide grešnicima i zove ih na obraćenje. Bog želi da svi budu spašeni, i nitko nije zauvijek izgubljen. Stoga apelira na našu slobodu za dobro, ali nas u tome ne prisiljava.
Osim toga Isus nam u prispodobi o rastu kraljevstva Božjega pokazuje, kako je važna strpljivost u našemu životu. Velike stvari ne događaju se jednostavno od danas na sutra; one trebaju dugu i dobru pripremu. Tko kasnije želi živjeti dobro u braku i udariti temelj svojoj obitelji, ali isto tako tko dohvaća duhovni poziv kao svećenik ili đakon, redovnik ili redovnica, taj već puno prije polaže temelje. Odlučujuće je tu doprinos dobroj obitelji u kojoj djeca doživljavaju bitnu zaštićenost za svoj život kao i da primaju potrebnu orijentaciju kako u vjeri u Boga tako i u povezanosti s Crkvom.
Sigurno je da moramo u životu računati i s poteškoćama i udarcima na dobro. To nas ne treba obeshrabriti, nego naprotiv u nama izazvati još veću zauzetost i povjerenje u Boga. Ujedno može rasti naša poniznost, budući da smo iskusili slabost naših vlastitih snaga.
I konačno iz prispodobe Isusove o rastu kraljevstva Božjega također možemo jasno spoznati da svi mi zajedno idemo našim životnim putem: svatko treba drugoga, sami smo bespomoćni i posustajemo. Samo smo zajedno jaki, i to ne iz vlastite snage, nego u povezanosti s Isusom Kristom, istinskim trsom. On nas nosi i daruje nam život u svojoj riječi i u svojim sakramentima. Tko traži taj izvor života, bit će u duši nahranjen, neće trpjeti od gladi i žeđi, budući je sam Bog naša istinska duhovna hrana.
Tako molimo svetu Djevicu i Bogorodicu Mariju za njezin zagovor kod Boga u svemu onome što je potrebno, da uspijemo na dobrom putu kraljevstva Božjeg. Njega nam je sam Isus obećao i daruje nam ga. On je naš pravi život, naše pomirenje i naš mir – sada i u vječnosti.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Đani Findrik
