Trinaesta je nedjelja kroz godinu. Nalazimo se također na završetku mjeseca lipnja. Svete mise u 9 i 11 sati slavljene su u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Bog je prijatelj života
Život je kao takav čudo. Tko ga može opisati, tko ga može ispitati? Usprkos svih naših muka i raspitivanja uvijek ostaje samo čuđenje. Dar života – bilo to kod mikroorganizama i biljaka, kod životinja i konačno kod čovjeka – dolazi od Boga!
O toj hvali Bogu kao Gospodaru života govori nam čitanje iz knjige Mudorsti. Tamo se izričito kaže: “Sve je stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta.” (Mudr 1,14) U svako stvorenje Bog je stavio dobro, i želi svoje stvorenje voditi dovršenju. Iako su živa bića ovoga svijeta smrtna, a to se također odnosi na čovjekovo tijelo, – ipak vrijedi: “Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.” (Mudr 1,13)
Tko će nas otkupiti od vremenite i vječne smrti, koja je po grijehu prvoga čovjeka – i kako čitanje kaže (Mudr 2,24) – “đavlovom je zavišću došla smrt u svijet”? To je Gospodin Isus Krist. Vječni Božji Sin postao je čovjekom kao i mi i samoga sebe podložio smrtnosti tijela, Po svojoj smrti na križu on je pobijedio našu smrt i nama poklonio vječni život u svome uskrsnuću.
Kristova pobjeda nad smrću već je postala vidljiva za vrijeme njegova zemaljskog života na zemlji: ozdravljao je bolesne i uvijek iznova budio mrtve na život. U evanđelju ove nedjelje riječ je o dvanaest godišnjoj kćerki nadstojnika sinagoge Jaira, koja je bila teško bolesna i tada umire. Svi su se nadali da samo Isus može nju ohrabriti u Božjem povjerenju. On dođe, primi dijete za ruku govoreći: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!” (Mk 5,41) I kaže se “i u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.” Taj trenutni strah i jedinstveno događanje mora da su bili tako veliki, da ljudi zbog svoje radosti i ponovno zadobivenog života prije svega nisu mogli napustiti prostor.
Također u ovom čudu, Isus ide za tim, da pokaže blizinu kraljevstva Božjega. Bog je u svojoj svemogućnosti i ljubavi jači od smrti: on pobjeđuje pravi uzrok smrti, naime grijeh.
U otkupiteljskom djelu Isusa Krista bit će okajana čovjekova krivnja, i Bog nam svima pruža spasavajuću ruku oproštenja. Tako smrt gubi svoju strahotu, i mi se ne trebamo više bojati vječne smrti – naime pakla kao Božje udaljenosti, nego smijemo puni nade očekivati vječni i blaženi život u promatranju Boga u nebu.
Tako dugo dok živimo na ovome svijetu, želimo biti u ljubavi uz naše bližnje i njima na taj način omogućiti “život u punini”. Pažnja pred ostalim stvorenjima prirode spada isto tako u našu kršćansku vjeru, o čemu nas prije kratkog vremena podsjeća i papa Franjo u svojoj enciklici “Laudato si”.
U čitanju Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima, apostol Pavao piše: “Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.” (2 Kor 8,9) Da, mi smo bogato obdareni božanskim životom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Mi se želimo sasvim povjeriti Gospodinu Bogu na zagovor Djevice i Majke Božje Marije, tada nećemo propasti, nego ćemo primiti život vječni.
Razmišljanje: Franjevci-split
