Sedamnaesta je nedjelja kroz godinu.
Svetu misu u 9 sati predslavio je vlč. Đuro Cvitić iz Požege. On rado posjeti ovaj kraj jer voli svoje slobodne dane provesti u ribolovu na rijeci Liki. Hvala mu na tome!
Euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Svima neka je blagoslovljen dan Gospodnji i Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba! Nađite vremena i posjetite danas svoje starije i najmilije!
Što čovjek stvarno treba?
Od čega živi čovjek? Što on stvarno treba? Što daje smisao i ispunjenje njegovom životu?
Ako tako postavimo pitanje, tada već pokazujemo pravac u kojem možemo naći odgovor.
Plitak i primitivan odgovor na način: “Mi trebamo dosta jesti i piti,, i tada imamo sve!” od početka je malo za čovjeka koji misli i traži istinu.
Baš u tome što smo živa bića obdarena razumom, leži razlika između čovjeka i životinje prema shvaćanju Aristotela, filozofa: životinja je postigla cilj, ako je našla ispunjenje za svoje nagone i instinkte. Čovjek pak, makar je tjelesno sit, on gladuje i žeđa za nečim višim. Njegov duh ide iznad zemaljskog. Ako bi se njegov život ograničio na zemaljsko zasićenje, tada bi to bio “umirući duh”. Svi smo čuli za formulu “kruha i igara”. Ipak, to ne može za trajno ispuniti čežnju srca. Može biti, da to djeluje neko vrijeme, i da nitko nema ništa protiv zabave i fer sporta na olimpijskim igrama. A ipak, je li to sve?.
Kad je Isus učinio veliko čudo umnažanja kruha i mnoge ljude nasitio, htjeli su ga zakraljiti – kao da je on došao zbog toga, da ljudima dade zemaljski kruh. Ipak to je bilo radikalno pogrešno shvaćanje Isusova poslanja: Bog nije postao čovjekom, da bi nam omogućio i zagarantirao luksuzno lagodan život na zemlji nego se radi o Božjem kraljevstvu koje je s njim došlo među nas ljude. To je kraljevstvo ljubavi i mira, pravednosti i samilosti. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer cijeli svijet ne može biti dovoljan ljudskom srcu
Čovjek je konačno tako velik u svome srce, ukoliko izvršava nalog svoje besmrtne duše za ono istinito, dobro i lijepo, da stvarno vrijedi izjava sv. Terezije Avilske: “Samo je Bog dovoljan”. Samo Bog može ispuniti čežnju čovjekovu. Već je sv. Augustin formulirao: “Nemirno je naše srce, dok ne otpočine u Tebi”.
Isus Krist je pripremao svoje učenike po svojoj riječi i po svojim djelima, da oni mogu primiti istinski kruh, da ga žele primiti u svoja srca, kruh koji dolazi s neba. Taj kruh je on sam; on daruje sve za čim čeznemo u srcima. Tko njega vidi, vidi nebeskoga Oca i prima život vječni. Upravo je to napokon za sve nas odlučujuće; to mi trebamo. Neka nas prati zagovor Majke Božje Marije, da nam pokaže dobar put na kojem nalazimo život u punini.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Ivana Đapić & Tomislav Ratković
