U srijedu 13. listopada u Širokoj Kuli obilježili smo tužnu tridesetu obljetnicu stradanja žrtava Široke Kule i okolice.
Program komemoracije je započeo u 16,30 sati kod spomenika svim žrtvama. Pročitana su imena četrdesetero ubijenih mještana Široke Kule i okolinih mjesta te 7 žrtava iz okolice Perušića, ministar Tomo Medved i Tihomir Vojvodić sin poginulih Ane i Mile Vojvodića otkrili su spomenik s imenima ubijenih civila te su članovi obitelji žrtava i izaslanstva položili vijence te zapalili svijeće u znak vječnog spomena na ovaj stravičan zločin iz Domovinskog rata.
U Širokoj Kuli najstarija je žrtva imala više od 95 godina, a najmlađa, Verica Nikšić, tek 13 godina, rekao je ministar Medved i zahvalio inicijatorima za podizanje spomenika s imenima žrtava kako bi i “buduće generacije mogle vidjeti imena i starost tih žrtava, da budu stalni podsjetnik da sloboda koju danas u Hrvatskoj uživamo nije darovana, već skupo krvlju plaćena”.
“Neka ova imena budu putokaz onima koji su obeshrabreni, svjetionik svima onima koji lutaju u mraku, neka podsjećaju sve buduće generacije na žrtvu hrvatskog naroda, ali i ohrabrenje da pronalazimo rješenje za sve izazove novog vremena”, rekao je, ističući da time njihova žrtva ”neće biti uzaludna”. (Tomo Medved)
Na kraju komemoracije molitvu kod spomenika je predvodio generalni vikar biskupije i gospićki župnik mons. Marinko Miličević.
Euharistijsko slavlje za sve žrtve u 17,00 sati predvodio je mons. Marinko Miličević u suslavlju s domaćim župnikom preč. Lukom Blaževićem, kancelarom i biskupskim tajnikom preč. Mišelom Grgurićem i vlč. Stankom Smiljanićem.
Propovijed mons. Marinka Miličevića:
Draga braćo i sestre, čuli smo Isusove riječi s križa: „Evo ti majke.“ Tako nam je Gospodin ostavio ono najvrjednije, svoju majku, da bude i naša majka.
1. Marija je kroz povijest crkvene pobožnost nazvana Kraljica mučenika - „Regina martyrum“. Kada joj je Gospodin Isusu s križa predao sve čovječanstvo, predao joj je i sve naše patnje i boli, a na poseban način je predao u njezine ruke one koji stradavaju nedužni i mučenički, kako bi njezine ruke učinile taj prinos patnje što blažim i što uzvišenijim prinosom ljubavi za spasenje ljudi. Marijine boli duše veće su od bilo koje tjelesne patnje, i zato ju je Gospodin Isusu, po njezinim patnjama učinio svojevrsnom su-otkupiteljicom.
Ali sjetimo se da Sveto pismo ne naziva mučenicima samo one koji su svoje živote dali u jednom trenutku mučenički, nego i sve one koji su kroz svoj život radije prihvatili borbu protiv grijeha i svijeta, nego li se prepustili svim njegovom zavođenjima. Knjiga otkrivenja o tome kaže:
„I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle
dođoše?« … »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili
ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u
hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad
njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega
jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na
izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« (Otk 7,13-17)
2. U jednom nagovoru papa Franjo je rekao „djeca kada se nađu u strahu i opasnosti spontano bježe majci u zaštitu.“
Što se događa kada se izručimo BDM? Događa se jedan nutarnji mir i pouzdanje, tj. počinjemo osjećati sigurnost da Bog sve vodi i da je sve u njegovim rukama.
Nitko od nas ne zna što će sutra biti. Ali u ovim teškim trenutcima, vjera i pouzdanje u Boga najbolje nam pomažu za naš nutarnji život, da budemo oslobođeni strahova i da imamo osjećaj kako je sve u Božjim rukama.
Ali treba moliti! Molitva hrani naše pouzdanje u Boga. Ona daje jednu nutarnju stabilnost da postoji jedna svemoćna Sila iznad nas tj. sam Bog.
Nalazimo se u mjesecu listopadu, kada na poseban način Crkva časti BDM.
U tom mjesecu 1942. papa Pio XII, vidjevši kamo sve ratna stradanje vode čovječanstvo, posvetio je svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ubrzo nakon toga stanje se u svijetu ratnih prilika počelo stubokom mijenjati. Tako je isto i s našim životima. Kada se izručimo Majci Mariji, naš se život počinje popravljati, kao pod nekim tajnim djelovanje, pod velom mira i ljubavi. Nemoguće postaje moguće. Nemir se pretvara u mir; mržnja i nepraštanje u opraštanje i ljubav; život žalosti i bez nade, dobiva novi smisao radosti, novi smisao nade. Amen.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
I svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru! Amen.
Foto: Tomislav Klarić, Lika-express, Ličke novine
O sjećanju na žrtve Široke Kule i okolnih mjesta još možete pročitati na sljedećim portalima:
Lika-express (30 godina od pokolja mještana Široke Kule)
Lika-express (Tihomir Vojvodić: “vjerujem da moja pokojna sestra odnekud ovo gleda”!)
Ličke novine (Otkriven spomenik hrvatskim žrtvama)
Lika-online (Komemoracija u Širokoj Kuli: Na zaborav nemamo pravo!)
Radio Gospić (Obilježeno 30 godina stradavanja mještana Široke Kule i okolnih mjesta)
Grad Gospić (Obilježena 30 godišnjica stradavanja mještana Široke Kule i okolnih mjesta)
